"Moji točkovi ne predstavljaju mene. Oni su tu isto kao i drugima noge, doći od tačke A do tačke B, to je sve"
"Zamislite scenu da doživite saobraćajnu nesreću i u toku oporavka neko vrijeme morate provesti u kolicima. Vaš život se naravno nastavlja, sve teče svojim regularnim tokom kao i prije. Izađete u grad i želite pročitati neku knjigu, znate da u blizini ima dobra biblioteka i na svojim točkovima krenete do nje. Dođete sasvim normalno, vidite ima rampa na ulazu. 'Baš lijepo' mislite u sebi, možete ući. Uđete vi do portira i....kraj puta. Nema dalje. Biblioteka na drugom spratu vi na prizemlju. Lift ne postoji. Na ulazu nema nikog, ne možete nikoga pozvati da vam donese željenu knjigu. Šta dalje? Vraćate se nazad istim putem, na mjestu koje je previđeno za pješake vidite parkiran automobil, ne možete proći. Trotoar je visok 10cm ne možete se pustiti i nastaviti dalje. Čekate recimo na suncu nekih 10-15 minuta, ali niko se ne pojavljuje".
Ovako nam je svoju priču započela mlada književnica iz Tuzle Fatma Bulić, koja kao i većina osoba sa invaliditetom želi da ima normalan pristup istitucijama u našoj zemlji. Fatma je trenutno zaposlena u Informativnom centru "Lotos" u Tuzli. Kako nam je rekla, nikada nije čekala da šanse pokucaju na njena vrata, jer da je tako bilo i dalje bi čekala.
"Umjesto toga bavila sam se raznim sportovima, pisala knjige, družila se, putovala. Sada i nemam baš mnogo vremena za treninge i stvari kojim sam se prije bavila. Ali upravo zbog prilike za posao imam puno više šansi za povezivanje sa drugim ljudima, mogućnosti za putovanja širom Evrope i svijeta, te naravno šanse da napokon podignem glas i kažem sve ono što mnogi nisu u mogućnosti", izjavila je Fatma za Source portal.
U proteklih godinu dana Fatma je obišla desetak europskih destinacija, piše projekte i već odavno je u europskim krugovima. Osobe s invaliditetom teško mogu do bilo kakvog posla u našoj zemlji, iako su mnogi visokoobrazovani. Jedna osoba sa invaliditetom prvobitno mora biti svjesna svojih mogućnosti i granica, smatra Fatma.
"Pored toga, ukoliko želimo odgovarajuću funkciju u bilo kojoj firmi mora biti dovoljno edukovana i da zna svoj posao. Nakon toga, ukoliko osoba ne izvrši zaposlenje samo na osnovu invaliditeta, to je onda diskriminacija te apsolutno imamo pravo podnijeti tužbe odgovajućim ogranima. Uzimajući u obzir sve činjenice i predispozicije koje su potrebne, moramo gledati i na arhitektonsku pristupačnog mjesta gdje želimo posao. Ne mogu ja kao korisnik kolica tražiti i inzistirati na mjestu za posao koje nema odgovarajućih prilaza, to bi bio bezobrazluk i neodgovornost", govori Fatma.
Ljubav prema knjigama kod nje se rodila onog momenta kada su one emocije koje većinom krijemo od svih izašle na površinu.
"Svi mi imamo različite načine da ih ispoljimo emocije, moj je bio u peru. Shodno tome te kako su godine prolazile nastale su tri knjige u kojima se nalazi jedan dječiji pogled na svijet. One stvari koje su mi u tim momentima bile bitne, one stvari koje nikome nisam smjela reći, pa sve do prvih ljubavi koje su dolazile u moj život", priča Fatma.
Prema njenom mišljenju osobe sa invaliditetom ne treba da budu vanzemaljci niti eksponati u društvu u kojem žive.
"Moji točkovi ne predstavljaju mene. Oni su tu isto kao i drugima noge, doći od tačke A do tačke B, to je sve. Često mnogi pitaju 'Izvinite, da li se lijepo ponašaju prema vama? Kako vam je tu?'Vjerujem da nam je isto. Doduše, postoje i one osobe koje nemaju predstavu o tome kako da priđu pa ostaju po strani, a postoje naravno i oni koji nemaju vlastiti život pa komentatišu tuđi. No i tu nam je manje, više isto, zar ne?", zaključila je za kraj razgovora književnica Fatma Bulić.
Novinar: Admir Oručević