Zahvaljujući roditeljima Andres je u djetinjstvu imao sve što je bilo potrebno, međutim dolazak u Barcelonu za sve je podrazumjevao veliku žrtvu. Andres je bio veoma vezan za porodicu, koju kao dvanestogodišnjak nije mogao tek tako napustiti.

'Tata mi je rekao da neki vlakovi prolaze samo jednom u životu, ali ja sam mu rekao da ne želim ići.'

Međutim, na kraju je ipak rekao DA. Taj period života Iniesta će pamtiti po suzama i neprespavanim noćima.  Plakao je, trenirao, igrao, učio, jeo i opet plakao. Roditelji su ga svake dvije sedmice posjećivali, a poslije posjeta, kada bi ostao sam, opet je plakao. 

Otac je tri mjeseca odvajao od svoje plate novac da bi skupio za originalne 'predatorke', u  kojima mu je sin počeo karijeru u La Masiji.

Srećom, izdržao je...

Nikada nije postojao, a vjerojatno ni neće, španski nogometaš koji je bio obožavan u svakom dijelu svoje domovine. Velike su razlike između Madrida i Barcelone, razlike koje je nemoguće riješiti, ipak oko jednog se svi moraju složiti, Iniesta je najbolji igrač Španije svih vremena.

Nogmetna čarolija, besprijekoran život van terena, i svakako pobjednički gol za Španiju u finalu Svjetskog prvenstva 2010. godine donijeli su mu status ikone. Ta utakmica protiv Holandije ostat će upamćena i po gestu koji je Iniseta uradio nakon što je produžecima donio titulu Španiji. U trenutku slavlja podigao je dres preko glave da bi odao počast prijatelju preminulom od srčanog udara, saigraču s kojim je prošao sve reprezentativne omladinske kategorije: 'Dani Jarque, siempre con nosotros (uvijek s nama)', pisalo je na podmajici. (Jarque je tragično preminuli nogometaš Espanyola koji je stradao od posljedica srčanog udara u 26. godini života 8. augusta 2009. godine




Oduvijek je tvrdio da će u Barceloni igrati dok to bude na nivou njegovih standarda, a kada je protekle jeseni sa Barcelonom potpisao doživotni ugovor, uradio je to samo iz velikog poštovanja koje je imao prema klubu koji mu je dao sve.


Ovih dana u svjetskim medijima mogi su se pročitati naslovi kako je Barcelona već uspjela pronaći Iniestinog nasljednika u nekoliko fudbalskih imena, ali ma ko god to bio, "Bijelog princa", "Iluzionistu" će zaista biti teško zamijeniti.





Njemu nije potrebna Zlatna lopta da bi ga smatrali najboljim, ovacije koje je doživljavao na svim terenima, upravo nakon te 2010. godine i svjetskog trona sa Španijom, dovoljan su dokaz da je poseban, ako ne najposebniji igrač u Španiji u proteklih 10-ak godina.

Tokom karijere nikada se nije izjašnjavao o političkim pitanjima, uvijek odmjeren, sa velikim poštovanjem prema svojim protivnicima. Njegov brak je cijelo vrijeme skladan i bez ijedne afere, a mnogo novca donirao je u humanitarne svrhe. Sve su to stvari koje pokazuju njegovu ljudsku veličinu, sa kojom je pridobio poštovanje svih nogometnih zaljubljenika u svijetu. 

Iniesta je rođen 11. maja 1984. u Fuentealbilliji, mjestu koje ima jedva više od dvije hiljade stanovnika, u provinciji Albacete. Upravo je Iniesta imao veliku ulogu u spašavanju Albaceta, kluba u kojem je započeo svoju karijeru. Posudivši im novac prvo ga je spasio od gašenja, da bi kasnije postao i njegov većinski vlasnik.


Iniesta sada logično, može birati gdje želi nastaviti karijeru. 


Josep Guardiola odmah bi ga želio vidjeti u Manchester Cityju, čelnicima PSG-a velika bi bila čast da se (poput Davida Beckhama) oprosti u njihovom dresu. A ponude mu pljušte sa svih strana. Kinezi na sve strane mašu milionima, Xavi bi s njim karijeru želio završiti u Kataru, a neki mediji navode kako bi se Iniesta mogao vratiti i u svoj Albacete.


Novinar: Admir Oručević