Od kada postoje vjere postojalo je i miješanje politike i vjere, odnosno zajedno su surađivali ili su međusobno ratovali. To nije samo slučaj sa monoteističkim vjerama, to je u pravilu uvijek bilo tako. I to nije slučaj samo sa našom zemljom, to je slučaj sa svim zemljama svijeta.

Sjetimo se samo recimo egipatskih sveštenika koji su imali enormnu moć i utjecaj i pored faraona koji je po poziciji bio iznad svih ljudi, skoro pa božanstvo.

Zatim sjetimo se sukoba između crkve i raznih karljevstava širom Evrope, te konačno obratimo pažnju na današnjeg Papu, današnji Islam i Judaizam, te pogledajmo kako su i vjere poput politike jednako utjecajne u zemljama u kojima preovladavaju.

Ali koliko je dobar ili loš spoj politike i vjere? Je li to pozitivna i negativna stvar? Treba li raditi na spajanju ili razdvajanju te dvije stvari?

Odlučili smo da razgovaramo sa nekoliko ljudi koji imaju različite stavove, te da vidimo šta oni misle o tome.

“Što se tiče miješanja vjere u politiku mislim da se vjera premalo miješa u politiku.
Naime, sama politika je bezbroj puta pokazala da može da bude najveće zlo koje čovjek može da izmisli, a prisustvo vjere trebalo bi da obuzda političare i da ih natjera da politiku koriste u plemenite svrhe. Kroz historiju smo svjedočili nekoliko puta da spojena politika i vjera stvaraju nacije i narode koji osvajaju cijele svjetove, te prave ogromne napretke za cijelu civilizaciju. Naravno, bilo je i slučajeva zloupotrebe vjere i korištenje iste da se čine zla po svijetu, ali to nema veze sa vjerom, to ima samo veze sa ljudima koji se predstavljaju kao vijernici", rekao je za Source Teufik O.

Dodaje: "U svakom slučaju spoj vjere i politike može da bude i najbolja i najgora stvar koja može da se desi jedom narodu, a sve ovisi od toga kakvi ljudi vode tu politiku. Najnoviji primjer upješnog spoja vjere i politike imamo u Turskoj, koja je za dvadesetak godina uspjela da se od poprilično razvaljene i nenapredne države pretvori u ekonomsku i vojnu silu. Naravno, tu je i neizostavni Vatikan koji je čisti primjer spoja vjere i politike, i koji vijekovima besprijekorno funkcioniše, i možda je i najbolji takav primjer na svijetu”.

“Vjera nas uči o suživotu, zajednici i pomaganju jedni drugima. Svaki vid vrijeđanja u ime vjere se sukobi sa osnovnim učenjima svih najzastupljenijih vjera. U islamu se, štaviše, strogo zabranjuje vrijeđanje drugih ljudi ili njihovih uvjerenja, čak i ako nas oni vrijeđaju prvi. U islamskom učenju, vjera nije samo puko vjerovanje u Boga, to je način života.Islam je prisutan u svim aspektima života. Međutim, to ne može da otežava život sa osobama koje ga ne prakticiraju. Islam naređuje toleranciju, već u VII stoljeću ukida ropstvo, zabranjuje rasizam, što se na zapadu uvelo tek u posljednjih 200 godina. Islam nikada nije nagovarao na nasilje nad nevinim. Kako onda može osoba koja prakticira Islam da nekog ugrožava?”, kaže za Source  Al-Shurman Muhammed.

“Danas se vjera koristi u pogrešnom terminu, odnosno ljudi je koriste onako kako njima odgovara. Ni jedan pravi, istinski vjernik te neće uvrijediti ili poniziti. Vjera bi trebala da je tu kako bi čovjek bio čist, dobar, odnosno služio na ovom svijetu kao primjer nećeg dobrog. I kao takva osoba trebala bi da se nosi sa svim negativnim, zlim, stvarima. Znači, ako se vjera zalaže za dobrotu, i ako se ti drziš toga, bićeš i ti dobar, što znači da ne možeš nikako vrijeđati ni ponižavati druge”, kaže za Source Branislav K.

“Vjera se u našoj zemlji koristi za ostvarivanje političkih ciljeva. To je pogrešno u svakom slučaju, jer bi se o vjeri trebalo izučavati isključivo u vjerskim objektima i u četiri zid, a nikako da se koristi u politici, obrazovanju i drugim područjima našeg života", za source je rekao Amar Š.

Dodaje: "BiH se ne pomjera sa jedne tačke, ne gleda ka budućnosti. Kombinuju se stvari koje ne bi trebale da se kombinuju, a sve zbog dužeg zadržavanja političke pozicije. Koristeći vjeru i naciju, političke elite se igraju sa različitim emocijama bh. naroda. Vjera i nacija postaju glavni problem društva, dok se realni problemi (nezaposlenost, odlazak mladih iz BiH i sl.) stavljaju u drugi plan. I onda jedino što može da se kaže je: Dok je ovaca biće i vune”.

(Ajla Hurko)