Priča o prkosnom bijelom luku: Stari most u Mostaru u liku mitološkog bića Fenixa
Prema egipatskoj mitologiji Fenix predstavlja biće u obliku vatrene ptice crveno - zlatne boje koja pri završetku jednog kraja životnog kruga izgori. Nakon toga iz pepla nastane mladi Fenix koji je ujedno i simbol ponovnog rađanja, nade, postojanosti, snage i svjetlosti.
Mitologiju o Fenixu moguće je pretočiti i u jednu stvarnu priču. Jedinstvena je to priča o prkosnom bijelom luku, Starom mostu u Mostaru.
Mostar kao naselje u izvorima se prvi put spominje 3. marta 1452. godine, kada su Dubrovčani pisali svojim zemljacima u službi Đorđa Brankovića kako se Vladislav Hercegović odmetnuo od svog oca i kako je zauzeo Blagaj i druga mjestu među kojima i "Duo Castelli al ponte de Neretua".
Godine 1468., Mostar pada pod upravu Osmanlija, kada i nastaje urbanizacija naselja po orijentalnim zakonima sa čaršijom - zanatskim i gospodarskim centrom naselja i mahale.
Izgradnja Starog mosta u Mostaru
Na mjesto gdje se danas nalazi Stari most u Mostaru, ranije se nalazio stari most za koji se pretpostavlja da je tamo postojao još u prvoj polovici XV stoljeća.
Zemljopisac Čelebi (Hadži Kalfa) o tom srednjovjekovnom mostu bilježi sljedeće:
„...bio je drven, visio je na lancima i pošto nije bio utvrđen na stubovima, tako se tresao da se preko njega samo sa smrtnim strahom prelazilo“.
Pored historijskih podataka, kao dokaz o postojanju ovog starijeg mosta, služe i njegovi ostaci. Naime, oko 20 metara nizvodno od današnjeg objekta, na lijevoj obali Neretve, ispod zgrade Ćejvan-ćehajine medrese nalaze se ostaci zidova iz predosmanskog perioda, među kojima i dio za koji se pretpostavlja da je služio kao uporište tom mostu.
Izgradnja Starog mosta u Mostaru još davne 1557. godine, naručio je sultan Sulejman Veličantsveni, na zahtjev stanovnika Mostara, kako bi zamijenio tadašnji stari drveni viseći most. Odmah nakon toga, izgradnja je započeta iste godine i trajala je čak devet godina. Izgradnja Starog mosta u Mostaru završena je 974. godine prema islamskom kalendaru, što odgovara periodu između 19. jula 1566. i 7 jula 1567. godine.
Pismo iz knjige sa prijepisima savjeta sultanske vlade u Istanbulu (Muhimme Defter) sa početka marta 1568. godine govori da je most sagrađen nedavno i da je njegov arhitekt bio mimar Hayruddin, koji je bio poznat kao učenik velikog otomanskog arhitekta mimara Sinana.
Stari most u Mostaru za vrijeme Austro-Ugarske
Za vrijeme Austro-Ugarske vladavine u Bosni i Hercegovini, na Starom mostu su izvršene određene prepravke. Te prepravke su bile urađene samo da bi se zadovoljili tadašnji uslovi prometa - izvršeno je nasipanje sa prilaznih strana te je ujedno zatrpana stara originalna kaldrma. Kaldrma se ispod nasipa nazirala samo na najvišem, srednjem dijelu mosta. Prilagođavajući se ovoj adaptaciji, komunikacije i sve magaze uz lijevi prilaz mostu, kao i Sultan Selimov mesdžid kraj mosta, podigli su prilazna vrata i podove približno na istu visinu. U periodu nakon II svjetskog rata, za vrijeme radova na rehabilitaciji kompleksa, ovaj nasip je uklonjen pa je kaldrma ponovno postala vidljiva.
Foto: Stari most u Mostaru prije razaranja
Za vrijeme II svjetskog rata bile su iskopane minske komore i napunjene eksplozivom u blizini mosta, ali sticanjem okolnosti most nije bio miniran. Nakon demontaže eksploziva, most je bio djelimično oštećen, što je ubrzo bilo sanirano. Navodi se da je u periodu od 1954. do 1963. godine, izvršeno nekoliko radova na ispitivanju, sanaciji i konzervaciji Starog mosta i kula.
Na Stari most u Mostaru u jednom danu ispaljeno 50 projektila
Nova ratna razaranja u periodu 1992-1995. godine, nisu zaobišla ni Mostar. Stari most i stari grad Mostar su granatirani od maja 1991. godine. Od ranog jutra 8. novembra 1993. do 7 sati navečer istog dana, tenkista HVO-a sa brda Stotina ispalio je na most čak 50 projektila. Narednog dana je nastavljeno bombardiranje mosta, što je uzrokovalo njegovo urušavanje 9. novembra 1993. godine u 10 sati i 15 minuta ujutro.
Foto: Stari most u Mostaru nakon razaranja
Osoba koja se smatra odgovornim za rušenje Starog mosta u Mostaru je Slobodan Praljak, bivši čelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane (HVO-a), koji je tokom izricanja osuđujuće presude popio otrov u sudnici Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu u novembru 2017. godine.
Foto: Stari most u Mostaru nakon razaranja
Međutim, prvostepeno vijeće haškog suda utvrdilo je kako je most mogao biti legitimni vojni cilj HVO-a. To je objašnjeno time da je Stari most, uz stanovništvo dijela grada pod opsadom, koristila i Armija Republike Bosne i Hercegovine. U konačnici, Vijeće je zaključilo da je počinjena nesrazmjerna šteta građanima kojima je bio jedina komunikacija i mogućnost dobavljanja pomoći.
Prkosni bijeli luk nastavlja da spaja
Međutim, prkosni bijeli luk - Stari most u Mostaru, nastavlja da spaja ljude.
Kompleks Starog mosta sa korištenjem privremenih pješačkih mostova nastavlja obavljati funkciju prelaska rijeke Neretve i nakon njegovog rušenja. Nakon samog rušenja mosta postavljen je jedan viseći pješački most, koji je u proljeće 1998. godine razmontiran i zamijenjen metalnom strukturom sa drvenom hodnom plohom. Međutim, u decembru 1999. godine ovaj pješački most je odnijela nabujala Neretva, nakon čega je na istoj lokaciji postavljena nova metalna konstrukcija obješena na kablovima.
Foto: Nastavlja obavljati funkciju prelaska rijeke Neretve i nakon njegovog rušenja
Prkosni bijeli luk u liku Fenixa
Od 1998. godine konačno počinje obnova povijesne jezgre. Bosna i Hercegovina nominirala je Stari grad u Mostaru na listu Svjetske baštine, od kada se kreće sa aktivnostima na obnovi povijesne jezgre i pojedinačnih spomenika graditeljskog naslijeđa u cijelom gradu.
U Washingtonu 1999. godine, između Vlade Bosne i Hercegovine, Grada Mostara i Svjetske banke dogovoreni su ključni dokumenti koji definiraju projekt na obnovi Starog mosta i Starog Grada. Prema tom dogovoru UNESCO osigurava znanstvenu verifikaciju radova na obnovi kompleksa Starog mosta putem Internacionalne komisije eksperata (ICE), a Aga Khan Trust for Culture & World Monuments Fund (AKTC&WMF) rukovodi unaprjeđenjem susjedstva, osigurava tehničku dokumentaciju za komponentu obnove spomenika i osigurava servis na planiranju povijesnog grada, te radi na jačanju neophodnih institucija u Mostaru. Rekonstrukcija Starog mosta zvanično je počela pod pokroviteljstvom UNESCO-a, 29. septembra 1997. godine.
Foto: Stari most u Mostaru za vrijeme obnove
Zanimljivo je i to da je krajem 1997. i početkom 1998. godine, mađarski bataljon SFOR-a je asistirao kompaniji HIDEPITO iz Budimpešte na vađenju kamenja Starog mosta iz Neretve, koji je potom pohranjen na platou.
Foto: Završetak radova obnove Starog mosta u Mostaru
Zbog nemogućnosti da se most rekonstruira od originalnih dijelova, odlučeno je da se obnova izvrši na temelju sačuvane dokumentacije te da se gradi identična kopija spomenika.
I baš kao ptica Fenix iz poznate egipatske mitologije, Stari most u Mostaru izdigao se iz pepela i danas je u svom punom sjaju, ali i namjeni.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 10. jula 2004. godine Stari most sa kulama u Mostaru proglasila je nacionalnim spomenikom. Obnova ovog prkosnog bijelog luka - Starog mosta u Mostaru završena je u julu 2004. Godinu dana kasnije, u julu 2005. na zasjedanju u Južnoafričkoj Republici, Stari most na Neretvi je uvršten na popis zaštićenih spomenika UNESCO-a, kao spomenik kulture i pomirenja. Također, na ceremoniji dodjele nagrada Wanderlust Travel Awards 2022 u Londonu, Mostar je nagrađen kao jedan od deset najpoželjnijih gradova u Evropi.
Novinarka: Aldina Rovčanin