Podsjetimo, konačnom presudom ovaj dvojac osuđen je na 15 godina zatvora. Krivi su za zločine u više opština u Bosni i Hercegovini i na jednoj lokaciji u Hrvatskoj. Krivi su za djelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) koji je za cilj imao nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva kroz cijelo trajanje rata u Bosni i Hercegovini. Ovo je bio najduži proces u historiji Suda u Hagu koji je trajao čak 19 godina. Ovom presudom rad Haškog tribunal na procesuiranju zločina počinjenih tokom rata u Bosni I Hercegovini je završen. 



Ali, znamo li šta se krije iza imena Franka Simatovića? 

Franko Simatović zvani „Frenki“, rođen je 1. aprila 1950. godine u Beogradu. Rođen je u porodici Pere Simatovića koji je bio visoki oficir JNA i jedan od osnivača Vaterpolo kluba Partizan i Nede Winter. Osim Franka, ova porodica imala je i kćerku Dubravku udatu Horvat. Simatović, kojem se na teret stavljaju i zločini u jednom mjestu u Hrvatskoj, po nacionalnosti je bio Hrvat, porijeklom iz sela Čibača u Župi Dubrovačkoj. 



Franko Simatović i Jovica Stanišić zajedno su završili i studije i to Fakultet polititčkih nauka Univerziteta u Beogradu. Odmah se nakon studija zaposlio se u državnoj bezbjednosti, gdje 1993. godine postaje zamjenik Stanišiću. Bio je bivši komandant JSO državne bezbjednosti. 

Najprije je radio na kontraobavještajnim poslovima za zapadne agenture, nakon čega postaje ključni čovjek za organizaciju srpskih paravojnih formacija, odnosno jedinica za specijalne operacije u BiH i Hrvatskoj. I zapravo, Miloševićev dolazak na vlast zatiče ga na čelu odjeljenja koje se bavi američkim agenturama u Jugoslaviji, nakon čega je brzo napredovao.





Mediji, tačnije beogradsko „Vreme“ pisalo je: „Krajem 1990. postaje ključni čovjek za organizaciju srpskih paravojnih formacija u Hrvatskoj i šire. Stiže u Knin sa dokumentima na ime Dragana Simendića, novinara 'Politike ekspres', ali je njegov glavni posao nadziranje Kapetana Dragana, plaćenika dovedenog sa strane da maskira upletenost Službe u krajišku 'balvan revoluciju'. Uz Frenkijevu pomoć, iz Draganovog centra za obuku u Golubiću izlazi prva generacija paravojne grupe koja će kasnije dobiti naziv Crvene beretke, a još kasnije Jedinica za specijalne operacije (JSO) Resora državne bezbjednosti.“

Simatović je bez sumnje bio operativac koji je ujedno bio i zapovjednik srpskih paravojnih postrojba, koji je nadgledao i koordinirao rad, kako srpskih paravojnih postrojbi, tako i specijalnih postrojba zaduženih za posebne zadatke. Za to vrijeme, njegov partner u zločinu Jovica Stanišić bavio se političkim angažmanom. 

Žalbeno vijeće utvrdilo je da je ovaj dvojac odgovoran da su kao pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata za zločine koje su razne srpske snage počinile 1992. godine u BiH - u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, i za zločine počinjene 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu, kao i ubistvo počinjeno u Daljskoj Planini u Hrvatskoj. 

Zanimljivo je svjedočenje zaštićenog svjedoka, bivšeg pripadnika Crvenih beretki koji je naveo kako je u B. Šamcu imao prilike da vidi SImatovića i to u pratni Zvezdana Jovanovića. Zvezdan Jovanović je inače ime koje se vezuje za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića. 

Prije nego što je poslao Crvene beretke u Bosanski Šamac, Simatović je, prema iskazu zaštićenog svjedoka, održao brifing. 

"Do tog brifinga je došlo početkom aprila pred naš odlazak u B. Šamac. Rečeno nam je gdje idemo, šta je naša obaveza, šta treba da uradimo i to bi bilo to. I rečeno nam je da idemo za B. Šamac da ćemo biti prevezeni helikopterima", navodi zaštićeni svjedok.

"U B. Šamcu mi prvi put vidimo te paravojne formacije i vidimo kako te paravojne foramacije od lokalnog srpskog stanovništva stvaraju također jedinice koje onda nastavljaju njihovo djelovanje. Vidimo koliko je zapravo to finansiranje obuke, obuka tih pripadnika išla odavde iz Srbije iz institucija", kazala je Nataša Kandić, predsjednica REKOM-a.

Naizad, Franko Simatović zvani „Frenki“, uhapšen je 2003. godine, zajedno sa Stanišićem, kada je ovaj dvojac izručen Hagu. 

Podvući ćemo da je Frenki bio glavni perativac Stanišića, što znači da je djelovao pod njegovom komandom. Bavio se obavještajnim radom u Hrvatsko i Bosni i Hercegovini. Mnogi svjedoci na sudu u Hagu opisali su ga kao „oči, uši i desna ruka Simatovića“. Odan, poslušan i beskompromisan - operativac kakvog bi mnogi rukovodioci specijaliziranih službi poput SDB poželjeli. Ipak, slijepa odanost i poslušnost ima svoju cijenu, baš kao što je pravda spora, ali uvijek dostižna. 





Piše: Aldina Rovčanin