Selo Đogazi, smješteno nadomak Memorijalnog centra Potočari, prije rata imalo je više od 30 domaćinstava. Danas je tu samo Hanifa Đogaz i nekolicina komšija koji povremeno dođu na svoje ognjište. Svi ostali stradali su u proteklim ratnim dešavanjima. I Hanifa je izgubila svoje najmilije.
Sama je ova žena. Rad u bašti čini joj svakodnevnicu podnošljivom. Ostala joj je zemlja i temelj kuće u kojoj je odgajala svoju djecu. Vratila se ipak u svoje selo, iako u njemu nema više nikog.
Iskoristila je prostor na kojem živi za savladavanje emocija i prisjećenja na bolne momente. Ipak, o djeci stalno razmišlja i gaji nadu.
Iako se bori da sebi svakodnevnicu olakša, na um joj dolaze slike i momenti koji je iznova podsjećaju da su njena djeca ubijena.
Ostale su joj njihove fotografije, kao bolna uspomena. Još joj je teži dolazak djece u san.
Odlazak u Memorijalni centar je utjeha ali i bolan dio svakog njenog dana.
Poslije svega što je preživjela, ova nana kaže da joj njen kraj ne bi bio prostor na kojem će živjeti i boraviti, ali sjećanje je snažnije od bilo čega drugog.
Za Source.ba nana Hanifa ispričala je bolne momente kroz koje prolazi i koje je doživjela u svom životu.
Novinar: Alen Avdić
Snimatelji: Ermin Ljumić, Alen Alilović
Montaža: Emir Preljević