Mir i tišina ispred porodične kuće u Srebrenici. Nani Havi, to ipak ne predstavlja ništa bitno. Ova žena izgubila je one koji su njen život činili potpunim.
Sprema se za polazak do Memorijalnog centra u Potočarima. I prije devetnaest godina Hava se spremala za polazak. Tada su otišli i njeni sinovi.
Havini sinovi otišli su šumskim putevima. U potrazi za spasom. Otišli su. Na put bez povratka.
U blizini mezara njenih sinova, ukopana su i dva Havina brata. Mnogo je tu i njenih komšija, prijatelja, rodbine. Prevelika je bol dolazak na to mjesto.
Kobna je sudbina bila njenim sinovima. Muž joj je ostao živ, iako je velika mogućnost bila da doživi isto što i njegova djeca, priča nana Hava.
Živjeti se mora kaže, bez obzira što život više nikad neće biti potpun. Oprosta ova nana nema i neće ga ni biti za one koji su učinili zlo.
Povratak na svoje ognjište mnogim je velika želja. Havi je samo bolno podsjećanje na sve što joj se desilo u životu.
Ove godine nani će doći smiraj, jer zna da su joj oba sina ukopana, iako samo neki dijelovi njihovih tijela. Ostaje joj ipak tuga, koju ne može izbrisati.
Iako joj je preteško razgovarati o svemu što se desilo, ipak je smogla snage ispričati svoju životnu priču za Source.ba.
Novinar: Alen Avdić
Snimatelji: Ermin Ljumić i Alen Alilović
Montaža: Ermin Ljumić