Nije ovo jedini osvrt kada su muškarci kazali kako žene nemaju šta tražiti u politici. Sjetimo se reakcija dva načelnika iz SDA,  koji su u svojim medijskim istupima  na određeni način poručili da žene i muškarci nemaju istu ulogu u politici. 

Načelnik općine Novi Grad, Semir Efendić, prije nekoliko godina objavio je na svom Facebook profilu mišljenje o osnivanju Kluba parlamentarki BiH, objasnivši da takvo organiziranje ženama može donijeti samo štetu, jer im se u tim organizacijama ispere mozak do te mjere da više nisu sposobne za normalnu socijalizaciju sa ostatkom društva. Načelnik općine Ilidža, Senaid Memić je poručio ženama da im je udaja ipak prioritet, a ne školovanje, jer je porodica bitnija od fakultetske diplome. 



Ove komentare žene su okarakterisale šovinističkim i poručile da su podjednako sposobne kao i muške kolege da obavljaju bilo koju političku poziciju, samo što nemaju ista prava. Veliki je broj razloga kažu, koji govore zašto je znatno manji broj žena u politici.

„ Ono što žene rade u politici nije baš od nekog značaja za dnevnopolitičke teme, te je još uvijek više zapažen muškarac političar nego žena političarka. Čak i kada pričamo na istu temu, više se sluša muškarac nego žena. Odgojeni smo i još uvijek odgajamo djecu koja će napustiti odgojno obrazovne institucije, bez da su ikada čuli za temu ravnopravnost spolova, da su vidjeli neku ilustraciju u udžbeniku na kojoj je žena predsjednica države. Ravnopravnost spolova je u BiH prezentirana kao "ženski problem" i "ženska tema", a ne kao tema jednakosti, ravnopravnosti i odgovornosti. Ako je popis iz 2013. potvrdio da žena u BiH ima 52%, zašto nas je onda više na birou za zapošljavanje, iako smo obrazovanije od muškaraca (Agencija za statistiku BiH). To znači da nemamo jednake mogućnosti niti u jednom segmentu našeg društva, osim biroa za zapošljavanje, gdje su muškarci podzastupljeni“, navodi Maja Gasal Vražalica, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta BiH.

Postoje imena žena koje su se izborile za poziciju u politici BiH. Među njima je i Maja. Jedne su za vrlo kratko vrijeme uspjele da pronađu svoje mjesto, druge su tu već godinama u vladajućim strankama, tako da su sačuvale svoja radna mjesta. Ne može se govoriti da su ravnopravne sa kolegama, ali imaju svoj dio kolača. Besima Borić, dugogodišnja političarka iz SDP-a, navodi kako žene nisu isključivo u politici zbog pozicija i plata kao kolege muškarci. 

"Žene imaju veću odgovornost prema životu, porodici, problemu života, sve to žene uzimaju u obzir više nego muškarci, pa i kada se bave politikom. Zato su možda ponekad žene povučenije, jer vagaju, razmatraju, dok su muškarci grlatiji, a žene često imaju pametnije prijedloge i brže dolaze do rješenja. Međutim, ženu malo ko vidi na sceni i sve je danas protiv učešća žena u politici BiH. S jedne strane imamo porodicu i tradiciju, a s druge imamo i stranke koje ne vide ženu na važnoj političkoj poziciji. I nekim ženama je mnogo lakše postaviti stvar tako da se ne mogu izboriti za poziciju, ali trebaju prvo postaviti pitanje šta mi činimo da budemo vidljivije i budemo snažnije u zauzimanju stavova. Koliki mi doprinos dajemo da ostvarimo nešto. Rijetke su žene koje se nameću, da se laktaju, to nije u prirodi ženskoj. Mi mislimo da ako damo jedan dobar prijedlog da je to dovoljno, a nije tako. To nije dovoljno", navodi Besima Borić, članica Predsjedništva SDP-a.

"Najveći problem je u političkim strankama. Demokratizacija stranke je ključni problem. Jer i kada ispunjavaju uslove koje propisuje Centralana izborna komisija, da žena mora biti 40 posto, kada se prave liste žene se obično stavljaju na pozicije koje su sa manjoj vjerovatnoćom prolaznosti. Vladajuće stranke su nekoliko puta imale gotovo kompletnu mušku postavu u zakonodavnim tijelima. Rukovodstvo političkih stranaka je krivo za takvu situaciju. Zbog čega ignorišu žene zaista ne znam. Jedan od razloga je možda zbog muških političkih ambicija. Zatim imamo i inertnost žena, a sve zbog toga što im stranka ne ostavlja baš puno mogućnosti", kaže Azra Hadžiahmetović, zastupnica u Zastupničkom domu PSFBiH.

Mali broj žena na listama i na vodećim političkim pozicijama žene uglavnom obrazlažu nedostatkom podrške vrha stranke, kojim uglavnom rukovode muškarci, dok muškarci to objašnjavaju kao nedovoljnom zainteresovanošću dama.

"Veći je broj ženske populacije u BiH i prosto je nevjerovatna nezainteresovanost žena da budu involvirane u politiku, i da one upravljaju svojom sudbinom. Mnogo puta sam razgovarao sa damama da uđu u politiku, a one jednostavno neće. Razlozi su briga oko porodice, pa navode kako je to sve prevara i ne vjeruju nikome. Vjerovatno se može i taj patrijarhalni odgoj navoditi. Siguran sam da bi bilo bolje da su žene na vlasti. Pragmatičnije su, jednostavnije, evo pogledajte u svijetu žene poput Angele Merkel", navodi Zaim Backović, zastupnik u Zastupničkom domu PSBiH.

Drugi se pak ne slažu s tim da bi sigurno bilo bolje kada bi žene bile na glavnim pozicijama i kada bi vodile državu. 

"Nemjerljivo je to. Ne može se to tako određivati. Sve zavisi od kombinacije znanja, vještina, sve ono što čini političara. Nema to veze sa polom. Jedan od najvećih zločinaca u historiji BiH je Biljana Plavšić", navodi Emir Suljagić iz Građanskog saveza.

S obzirom da zakonske barijere za učešće žena u politici ne postoje, ne može se ni kazati kako su žene potpuno diskriminarne. U velikoj mjeri same biraju da budu tu gdje jesu, navodi Azra Hadžiahmetović.

"Činjenica da su mnoge kolegice dio stranačke mašinerije i vrlo rijetko se koja eksponirala da kaže nešto iz svoje profesije i obrazovanja. Ne vide se i ne čuju, jer dio njih su samo dio stranačkih pravila igre.  Žene su za poziciju moraju izboriti svojim obrazovanjem i strukom, i da u tom smislu budu prepoznatljive. Žene moraju i same da se izbore ako žele biti primjećene", kaže Hadžiahmetović. 

Njena kolegica, Maja Gasal Vražalica, navodi kako je za sve kriv obrazovni sistemu BiH, gdje je  tema ravnopravnosti spolova još uvijek "tabu tema". 

"Udžbenička politika je duboko ispolitizirana. Dakle, obrazovni sistem ovakav kakav imamo je uzrok. Nakon uzroka dolaze i posljedice. Posljedice su da mnogi dijelovi BiH još uvijek smatraju da ženska djeca nemaju potrebu za karijerom, da je najveći uspjeh udaja, brak, odgajanje djece, kućanski poslovi i time bi trebala svaka žena da se zadovolji i da bude sretna i ostvarena", navodi Gasal Vražalica. 

Dok žene krive muškarce i rukovodstvo stranaka za neravnopravnost u političkim foteljama, a muškarci navode njihovu nezaintersovanost, Emir Suljagić smatra kako nijedna od konstatacija nije baš potpuno tačna. 

"Ne vjerujem da postoji neka velika diskriminacija, ali isto vjerujem da nije ni lako biti žena u politici BiH. Ima dosta žena koje su visoko pozicinirane. Imate zamjenicu premijera FBiH, ministricu odbrane, dopredsjedavajuću Predstavničkog doma u Parlamentarnoj skupštini BiH i niz drugih na jako bitnim mjestima. Cijeli niz žena koje zauzimaju važne pozicije. Problem je što one nisu kao žene tu,  nego kao Hrvatice, Srpkinje ili Bošnjakinje. Mogle bi i ponešto da kažu. Gdje je ta ženska agenda u politici koju one zagovaraju. Ja nikada nisam čuo da Borjana Krišto govori o pravima žena, ili Lidija Bradara. Jeste li čuli Semihu Borovac, koja je ministrica ljudskih prava, da govori o pravima žena. Kada ste čuli Dušanku Majkić ili Milicu Marković da vode žensku politiku. Borjana Krišto samo priča o pravima Hrvata, čak ne o pravima Hrvatica, nego Hrvata, tako i Milica o Srbima, ne o Srpkinjama, dakle neka izaberu šta su", navodi Suljagić. 

Ključno pitanje cijele priče je, koliko se same žene, koje su trenutno politički aktivne,  bore i iznose stavove koji će na bilo koji način pomoći ženama i poduprijeti i druge ka političkom djelovanju. 

„Mislim da je mali broj žena u politici ili na javnoj funkciji koje su opredjeljene za temu ravnopravnosti spolova. Mnoge od njih smatraju to nebitnom temom. S druge strane, zbog društveno nametnutih uloga koje "krase" bh. ženu, rijetko koja će se oduprijeti stranačkom lideru ili predsjedništvu stranke iz koje dolazi i nametnuti ovo kao jako bitnu temu u stranci u kojoj djeluje. Sve u svemu, mnoge još uvijek drže svoje pozicije, kako bi produžile svoj radni vijek, a rad i zalaganje za kolektivno dobro ostavljaju valjda novim generacijama, bez da su im prethodno utabale put kojim te nove generacije tek trebaju da hode", kaže na kraju Maja Gasal Vražalica. 

(Alen Avdić)