2.3.2017. 17:55
5
"Kada se spremam da idem u Sarajevo, kažu mi 'Nemoj, tamo se još puca!'“
Obilježen je Dan nezavisnosti BiH. Kao i svaki prethodni, s jedne strane popraćen patriotski, s druge negiranjem. Oni koji iole vole zemlju, kažu da bez obzira kakvo teško vrijeme bilo, na sami praznik je ne treba 'pljuvati'.

No, praznik je iza nas. I da naglasim, oni koji kritikuju, ne rade to na račun države i onog što ona jeste po svojoj historiji, nego na račun neobrazovanih i nesposobnih ljudi koji su je doveli u ovakvu situaciju. Nakon 25 godina, od dana kada smo se  odlučili za samostalnost, BiH je sve suprotno onome za šta smo se zalagali. Ova država je podijeljena i zavisna. I od unutrašnjih i od vanjskih faktora. Bez pomoći i tutora jednostvano ne može funkcionisati. Politika je uništila ekonomiju, infrastrukturu, obrazovanje, religiju i ljude. Sada, nakon 25 godina, u 'suverenoj' BiH postoje tri kategorije: bošnjačka, hrvatska i srpska. Unutar svake još po tri podjele: oni koji su shvatili da je trud u ovoj zemlju uzaludan i spremaju se na odlazak, oni koji su politički opredijeljeni i kupljeni, i budale koje misle da se još uvijek može nešto promijeniti na bolje. Zato je najrelevantnije mišljenje o BiH, onih sa strane. 

"U toku 10 godina, od kada dolazim u Bosnu, vidim više unazađenja nego napredak. Siromaštvo dostiže razmjere koje se jednostavno ne mogu ne vidjeti. Politička situacija je katastrofa, ekonomija u vrlo teškom stanju. Bosna ima stalno loš imidž u brojnim mjestima Evrope. Meni se često dešava, da ljudi kada se spremam da idem u Sarajevo, šokirano kažu „Nemoj, tamo se još puca!“. Šta me nervira, to je apsolutno nefunkcionalna i bahata vlast. Jako je loša javna infrastruktura, npr. saobraćajna. Bez automobila čovjek ne može skoro nigdje. Nervira me nemar velikog broja ljudi prema prirodi i svojoj domovini. Bacaju tone smeća u šume, rijeke, devastiraju ono ogromno bogatstvo. Mnoga mjesta podsjećaju više na deponije nego na jednu od najljepših zemalja Evrope. I žao mi je što ljudi završavaju u pasivnosti i apatiji. Nekad je neophodno reći pogrešnim autoritetima, lokalnim, političkim ili religijskim, jednostavno i glasno NE. NEĆU. Bez obzira šta će komšiluk da kaže na to", navodi Jan Čihak iz Češke. 

Koliko god mi kritikovali vlast, moramo biti realni i kazati da smo sami krivi što danas živimo na rubu egzistencije i što naša omladina putuje u druge zemlje kako bi sa diplomom prala zadnjice starcima u EU. Odlazak obrazovanih, razumnih i sposobnih,  nije problem oko kojeg se vlast brine, jer se oni takvih i žele riješiti. Ostaju oni koji su dobrim dijelom već postali dio politike koja vlada i koji su sigurna glasačka struktura da isti ostanu na vlasti u narednima mandatima. Zato, nekolicina onih koji još uvijek smatraju da se može učiniti korak naprijed, mora biti mnogo glasnija. Ne na društvenim mrežama. 

"Ljudi u BiH trebaju biti više aktivni i samouvjereni. Vidim da u Bosni ima svoj snažan utjecaj ona patrijarhalna hijerarhija „porodični vođa, lokalni vođa, politički vođa, religijski vođa“. I ovi još čak i misle da imaju neko pravo odlučivati o životima i budućnosti mladih ljudi, a doveli su BiH u stanje u kojem jeste. Ljudi moraju manje uzimati u obzir to šta će okolina da kaže i da učine ono što oni sami smatraju pravim izborom. Da više čitaju i manje gledaju TV. Volio bih da skontaju da politika i religija, koje danas mnogima predstavljaju glavnu temu u razgovoru, jesu samo instrumenti kako ljudima manipulisati i kako ih podijeliti. Ja od Bihaća do Zvornika, i od Neuma do Šamca, čujem isti jezik, iste šale, svi se neprekidno „drogiraju“ kafom i ćevapima, svi imaju smisao za taj jedinstven ironični humor, svi znaju biti vrlo srdačni i susretljivi. Dakle manje straha, pasivnosti i podređenosti, a više ponosa, sopstvene pameti i inata. To bi mislim bio zdrav temelj da se stvari pokrenu na bolje", kaže Čihak.  

Jan Čihak dolazi u BiH najmanje jednom godišnje. Prvi put je u Sarajevo stigao 2006. godine, jer ga je zanimala historija naše zemlje. Kroz šalu kaže, da je vjerovatno popio previše vode kod Begove džamije, pa se svake godine vraća. Oduševljen je onim što priroda i struktura Bosne jeste, ali zgrožen onim u šta se pretvara. 



"Iskreno, čudim se mojim prijateljima i poznanicima da još uvijek uspijevaju ostati nekako ljudski „normalni“ u sredini u kojoj žive.  Atmosfera koju stvaraju samoprozvane "vođe" je jako mračna i loša. Gledajući bh. vijesti, osjećam i ja strah, paranoju, agresivnost, napetost. Ali, osnovni problem vidim u toj podijeljenosti, koja je prije svega u glavama ljudi. Mislim da, kada bi ljudi počeli da normalno komuniciraju jedni sa drugima, bez obzira na one nametnute kategorije, i prestali se baviti stalno samo politikom i religijom, onda bi se stvarale prilike za posao, za biznis, za korisne stvari. Veliki broj ljudi odlazi ili želi otići u Njemačku. Ali Njemačka je jaka u tome što je i pored brojnih razlika u suštini jedinstvena. Zamislite kako bi Njemačka izgledala da se svaka savezna zemlja ponaša neprijateljski protiv one susjedne. U jednoj pretežno katolici, u drugoj protestanti, u trećoj nedaj prirodo ateisti. Da bi to bilo ono najvažnije u procjenjivanju ljudi. Da bi stalno rovili u prošlosti stotine godina nazad, koju više nije moguće promijeniti. Da bi se međusobno vrijeđali i blokirali na svakom koraku. I da bi čovjek iz Lajpciga imao problem u Minhenu ili obrnuto, da kaže odakle je. Onda, vjerujte da bi Njemačka bila zemlja nestabilna, siromašna, beznačajna i sa ekonomijom u kolapsu. Dakle rješenje ne vidim u tome da se svi isele, nego da SVI pokušavaju da gledaju jedni druge prvo kao ljude i komšije, a ne kao pripadnike ove ili one nametnute "neprijateljske" kategorije. Učite jezike, čitajte knjige, putujte, samostalno razmišljajte i nemojte vjerovati svemu što vam vrhuška nameće kao istinitu istinu",
navodi Čihak.

Ovaj Čeh, nakon višegodišnjih posjeta našoj zemlji, istražio je svaki predio BiH i vrlo dobro zna šta ona nudi. Da se može lijepo živjeti i da postoje resursi za bolju ekonomsku sliku to je sigurno. No, da bismo do toga došli, moramo krenuti od svoje glave. Moramo mi istinski željeti i težiti ka tome. Moramo znati ko ima isti cilj. Trebamo pažljivo slušati i procijeniti je li neko zaista spreman da nam pomogne ili želi samo da se okoristi za vrijeme svog mandata. 

"BiH se može ponositi nevjerovatnom prirodom, koja je za razliku od Češke gdje sam rođen, još divlja i nepodređena čovjeku. Ima potoka i izvora iz kojih možete piti vodu koliko je čista. Naravno moram i reći da se redovno „drogiram“ bosanskom kahvom, i stvarno volim bosansku hranu. Svaki put kada dođem ja trčim da pojedem „deset u pola sa lukom“. Obožavam i bh. sireve i fenomenalno je suho meso. Mnogi bh. prehrambeni proizvodi su puno kvalitetniji od onoga što se kod nas u famoznoj EU kao „dozvoljeno“ i "certificirano" prodaje u prodavnicama. Bosna bi mogla proizvoditi namještaj za cijelu Ikeu, uzgajati voće i povrće za pola Evrope u super kvalitetu (kod nas su već prije 100 godina bile „bosanske šljive“ pojam), mogla bi liječiti pola Evrope u ljekovitim banjama, i puno još toga. Samo da ima volje, ne samo kod političara, jer njih je moguće istjerati iz fotelja, nego kod ljudi samih", navodi Jan Čihak.

Koliko nazaduje BiH kao država najbolje to osjete bh. građani. No kada neko, poput ovog Čeha, iznova dolazi u našu državu, ne može da isto  to ne primjeti. Naučio je jezik odlično, voli kulturu naše države, humor, ali neke stvari kaže, ni nakon toliko godina ne može razumjeti.  

"Teško mi je naviknuti se u Bosni na podjele. Nacionalne, političke, religijske, i posebno psihološke. Kada mojim prijateljima kući pričam da je danas u Bosni komplicirano biti u vezi, a kamoli sklopiti brak, sa djevojkom ili dečkom koji su iz „neprijateljskog“ sela, kvarta ili grada, grupe, mada svi pričaju isti jezik, kod nas misle da ih jednostavno zezam na neki ne baš duhovit način. Jako me nervira nefunkcionalnost javnih institucija. Kod nas ima puno korupcije, mnogo toga je na izdisaju, zakoni nejasni, državne institucije znaju čovjeka i dogurati do neuropsihijatra, ali nekompetentnost i bahatost tolikih razmjera sam doživio tek u bivšoj Jugoslaviji", kaže Čihak.

Napisao je knjigu o saobraćaju u našoj zemlji, ali ni tu oblast našeg djelovanja nije poštedio kritike. Kako je vlast tokom svih ovih godina uništavala sve do čega je došla, tako je i saobraćaj srozan na najniže grane. 

"Saobraćaj mi je veliki hobi i pošto Sarajevo nije do sada imalo nijednu opširnu monografiju, koja bi se van politike bavila historijatom javnog saobraćaja, potrudio sam se da jednu napišem. Dakle moja knjiga se bavi kompletnim historijatom električnog javnog prijevoza u Sarajevu od 1885. godine do danas. Za lude osobe koje broje šarafe na tramvajima ima puno stručnog teksta, za „normalne“ ima nekoliko stotina jako zanimljivih fotografija koje često pokazuju mjesta u Sarajevu koja su se radikalno promijenila. Nažalost, javni saobraćaj u Bosni je veoma loš, što je rezultat ekonomske, isto kao i političke situacije. Kao što sam ranije naveo, bez automobila skoro ne ide ništa. Međugradski autobusi su spori i skupi, ustvari dosta skuplji u odnosu na međugradske autobuse naprimjer u Češkoj. Vozova u Bosni više nema. Red vožnje od dva tri puta dnevno, i to samo par desetina kilometara van Sarajeva, je ismijavanje putnika. Javni prijevoz u Sarajevu je prema mome mišljenju u najgorem stanju od svih glavnih gradova Evrope, i ustvari ja se često sramim kada to sve gledam i koristim", navodi Čihak. 

Na kraju nam kaže, da iako se navikao na skoro sve u našoj zemlji, ima sitnica koje mu nikada neće biti jasne, ali ih je prihvatio. 

"Kad se ljudi pozdravljaju, kažete još 'Kako ste'. Kod nas se kaže samo 'Dobar dan', 'Zdravo'. 'Kako ste' pitamo tek u trenutku kada stvarno želimo saznati kako je neki čovjek, šta mu se desilo u zadnje vrijeme. Dakle, svaki put u BiH, kada mene pristojno pitaju „Kako ste“, moram misliti na to da stvarno ne žele čuti", priča Jan. 

Možda ova zadnja Janova račenica najbolje opisuje stanje u kojem se nalazimo. Nakon 25 godina 'nezavisnosti', nemamo nezavisnost, nemamo suverenost, nemamo posao, nemamo stan, nemamo sigurnost, nemamo zdravlje, pa na kraju ni moral. Sve ono što nemamo nas je natjeralo da izgubimo interes za bilo koga drugog. Zato Jan i kada dobiješ 'Kako ste', budi zadovoljan. 

(Alen Avdić) 

5
SOURCE PRIČE
Source.ba komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

Redakcija
T:
F:
M:
Marketing
T:
M:
Aplikacije
Mobilna aplikacija
Android aplikacija
Social

Copyright ©2009 - 2015, Source d.o.o.