S obzirom na njenu karijeru, svjesni su mnogi da joj to ne treba. Ali promocija ideje kakvu ona i njena porodica provode, je zaista neophodna. 

Glumica Arma Tanović-Branković, pored svih svojih poslovnih i porodičnih obaveza, već duže vrijeme nastoji  i djeci iz Doma Bjelave priuštiti ljubav i porodičnu atmosferu. Dječaka i djevojčicu iz ove ustanove  svakog vikenda, ali i češće,  zajedno sa svojim kćerkama vodi na jahanje, kino, kolače, ali i u svoj porodični dom. 

"Djevojčicu sam upoznala na glumačkim radionicama koje sam vodila prije dvije godine. Vrlo smo se lijepo zbližile i tako sam odlučila da joj pružim dodatnu pažnju. Dječaka, kojeg doživljavam zaista kao svoje dijete, upoznala sam ispred doma, u nekom neobaveznom razgovoru, desilo se preklapanje energija. Sve je zapravo počelo s tim što sam ih vodila sa svojom djecom na jahanje.  Prvo je krenulo od jahanja, pa su se te radionice proširile, gdje je on počeo sa časovima slikanja. Ima namjeru da upiše Umjetničku školu. Ja sam također završila tu školu, a moja drugarica Sanela Hulusić ga priprema za prijemni. Tako su naša druženja, osim ovih standardnih vikend susreta, postala nekako intezivnija", kaže Tanović. 


Kaže da joj to pored posla i njene djece, ipak ne predstavlja neko opterećenje, niti dodatni posao. Utrošak energije jeste, tvrdi, posebno jer se radi o dječaku koji je izuzetno pametan i  jako sposoban, ali se nalazi u pubertetu, kada ga treba držati pod kontrolom i vraćati na neki pravi put. 

Priča o hraniteljstvu ima historiju kada je u pitanju njena porodica, pa nije čudno što se odlučila na ovakav potez.  

"Djed moje majke je na hraniteljstvu vaspitao i odgojio četvero djece, pored svojih četvero. Kao samohrani otac. Moj suprug je imao tu sudbinu da kao izbjeglica bude u Americi u nekim osjetljivim  godinama, i on je odrastao uz pomoć ljudi koji su mu pristupili na način na koji mi sada pristupamo ovoj djeci. Brinuli su se o njemu, dolazili po njega, vodili ga na ručak, te je on tako formirao neku percepciju svoje budućnosti. Zahvalan je tim ljudima za sve ono što je postigao, a postigao je mnogo, master u Americi i vrlo uspješnu karijeru kasnije. Moja svekrva, odnosno njegova majka, je bila učiteljica u školi "Vuk Karadžić", i u svom razredu je imala dosta djece iz Doma. Imala je običaj da tu djecu sa svojim sinom često vodi u Pionirsku dolinu, na ručak i slično. Tako, imam porodičnu inspiraciju za ovu priču", navodi bh glumica. 

Sa velikim zadovoljstvom u glasu govori o djeci iz Doma i svemu onom što zajedno proživljavaju, a posebnu radost joj donosi činjenica da njen primjer slijede i drugi. 

"Studenti Akademije scenskih umjetnosti Nadin Mičić, Fatima Kazazić, Martina Mandek, Tea Šimić, zajedno sa svojim kolegama su izrazili želju da se uključe. Ovog vikenda su počeli da drže volonterske radionice glume u Domu. Moj kolega glumac Saša Krmpotić je poveo radionice Art terapije i Teatra Potlačenih,  u cilju rješavanja lične traume sa starijom djecom u Domu Bjelave. Mnogo ljudi rade slične plemenite stvari. Nisam prva u ovom i ne radim samo ja sa djecom, da naglasim to. Ima još ljudi koji to rade zaista kvalitetno", govori Tanović.  

Dolaskom djece iz Doma u njihov porodični okvir jeste nastala mala promjena kaže, ali svoju djecu uči da imaju različitu percepciju odrastanja i života. 



"Ja želim da moja djecu  budu socijalno osvještena, da vide da postoji i drugačije odrastanje od njihovog. Moje kćerke strašno vole to dvoje djece a posebno su se vezale za dječaka. Mlađa mu ne izlazi iz krila, stalno ga grli i ljubi. Starija kćerka prema ovoj djevojčici ima neki sestrinski odnos. To je u svakom slučaju moju porodicu oplemenilo. Ja se vratim sretnija s tih druženja. Djeca se zaista odlično slažu, mi funkcionišemo kao porodica. Sa dječakom se više viđam, dok je djevojčica mlađa od njeg i ona ima drugačiji ritam života. Vikendom idemo na jahanje, idemo na neki rođendan, na predstavu. Ponekad odemo samo na kafu i kolače, u kino, pozorište. Nekad odemo i kod nas na ručak ili ih odvedemo na picu. Ništa drugačije od vremena koje svaka porodica ima", priča nam Arma. 

Djecu apsolutno doživljavaju kao svoju i nemaju  kratkoročne planove  s njima. Ima kaže želju i potrebu da ih prati kroz život i školovanje. Kao najljepši dio cijele priče navodi odnos njenog muža i dječaka iz Doma. 

"Moj muž nikada nije želio da ima sina, što je čudno za muškarca barem na ovim prostorima. Čak šta više, želio je da ima djevojčice a prije svega zdravu djecu. Ali, kada vidim kako se njih dvojica slažu i kako funkcionišu, ja sam shvatila kako je zaista genijalno da muškarac ima sina. Oni jedan drugog obožavaju, imaju divan  drugarski odnos. Muž mi nekad govori da ga malo popustim, jer je on već momak, jer  ga  često zovem i maltretiram stalno s pitanjima o školi. Taj njihov odnos je jedna od najboljih stvari  našeg druženja", kaže glumica. 

Razmišlja o hraniteljstvu ali kada njena djeca budu malo starija i krenula nekim svojim putem, kada bude imala više slobodnog vremena, tada će kaže vjerovatno i uzeti dijete na starateljstvo. Ukoliko neko želi slično iskustvo, odličan projekat je "Stariji brat, starija sestra", organizacije  Narko ne, za ljude do 30 godina. Dovoljno je samo naći stranicu i projekat na internetu i prijaviti se. Što se tiče porodica koje su za ideju kakvu i ona sprovodi, onda je najbolje razgovarati sa menadžmentom Doma Bjelave, te krenuti u proces upoznavanja djece. Naravno, osobe i porodice koje bi boravile s djecom, moraju biti provjerene i pouzdane. 

(Alen Avdić)