Mogla bi se rečenica 'Jeb'o vam pas mater' svakog dana ponavljati u ovoj državi. Ja ću se ipak truditi da ne psujem. Reći ću samo 'Jel vas stid?'

Nije da nisam pročitao bonton. Nego, kad ne postoji više nikakav način da nekome kažete kako griješi, kad ne postoji prostor da ga zaustavite u sunovratu, kad više nemate pravo ni da pitate, čovjeku ostaje jedino da psuje.

Jedni bi kazali kako sam ateista i blatim Bošnjake, jer umjesto 'Jaka SDA' kažem 'Lopovluk i kriminal', ili umjesto 'Pošteni Komšić', kažem 'Licemjerstvo', ili umjesto 'SDP ljevica', kažem 'Desniji su od desnice'. Često su to ljudi privrežni nekoj od stranaka, ili od njih primaju novac po socijalnoj, ratnoj, ili bilo kojoj osnovi. 

No, briga mi za njihovo mišljenje. Više me brine kada neko, naizgled neutralan, školovan, kaže 'Dosadni ste s Bakirom, zašto je on glavna tema svakog dana'. 

Pa, o čemu bi ti pričao? O tome kako se bliži Prvi maj. Kako ćeš za 20 maraka, koje si skupio sa pet drugova, kupiti kilogram ćevapa i deset piva. Pa će ti sutra život biti bolji i ljepši. Sutra će te čekati posao, pa nećeš, dok te drugovi čekaju u mahalskoj kafani, smišljati kako da od roditelja 'izvučeš' dvije marke. Na kafi ćeš pričati o felgama, a kada te generacija pita gdje si i šta radiš, ti opsuj državu.

Ne kažem da ne smiješ psovati. I nećeš zbog toga biti manji patriota. I nećeš biti ni nekulturan, jer akademska zajednica najsočnije psuje. Psuju državu i pljuju svi kojima ovaj izgubljeni narod vjeruje da su najveći patriote. No, oni grade vikendice, kupuju luksuzne automobile i stanove, a ti truni u rupi svojoj. Bolje nisi ni zaslužio. 

Nije ovo lični obračun, da se razumijemo. I ne potcjenjujem inteligenciju čitaoca. Svi mi ovako razmišljamo i svima nam svakog dana treba neko kazati da smo idioti. I ponavljati dok nas ne izludi i ne preuzmemo incijativu. I ako se pitate ko sam baš ja da to kažem, pa evo, recimo, to mi je posao. 

Navikli smo valjda da nam političari poručuju kako smo budale, i sve dok imaju ovce-biće i vune. No, brine me zašto tako lako prihvatamo šišanje, dok ovca-životinja bježi ispod makaza, otima se. 

Ovcama kad čoban položi memljivo sijeno, one to ne prihvataju, nego traže fino sušeno i bez trnja, ali ni to svakog dana, nego kombinaciju svježe trave, te kukuruz i pšenicu. Mi ćemo za doručak pojesti paštetu kojoj ističe rok trajanja, za večeru makarone sa malo sira, a ručak su mnogi odavno izbacili. 

I tako će ovce kad popasu jednu livadu stajati i bojkotovati, dok im čoban ne obezbjedi drugu njivu, sa dobrom travom. Mi ćemo umjesto Istanbula, Prvi maj i dalje dočekivati pored Rimskog mosta, jer se ulaz ne plaća, i svoje kreditno kupljene automobile parkirati na sumnjivim površinama, kako bismo izbjegli potrošiti marku na parkingu. 

Ne interesuje vas što hoće da uvede akcize, a već sipate gorivo za cenera ili petaka, ili ste drugove 'uzeli' na foru da vam dopune rezervoar.  

Zar je za ignoriranje što prvi 'Bošnjak' automobil Predsjedništva daje supruzi na korištenje, jer je navodno u opasnosti, dok vi tramvaje čekate po dva sata i sa obje ruke čuvate svoje torbe i mobitele kupljene na 12 ili 24 rate. 

Nije vas briga što Čović hoće treći entitet, i što je Borjana porodicu objezbjedila do deset koljena. Opet je kriv mladić koji je bacio kamen. Kažete primitivac. 

Ne zanima vas šta planira navodna 'ljevica' i kakva im je strategija, kojom laži će se ovaj put poslužiti, da se ponovo dočepaju fotelja na kojima su bili i iz kojih su izvukli sve što se moglo izvući. 

Već se krenulo s kampanjama. Jedni pozivaju na kafu, drugi obećavaju poseban pristup, ma šta to značilo, treći pričaju o ujedinjenju onih koji su izmijenjali sve stranke, nezavisni već imaju kandidata za predsjednika, a oni koji su trenutno na vlasti idu na sigurno- nacionalizam i izjave poput 'Potpisat ću preporuku za svako dijete šehida i poginulog borca'. 

Profesorima koji vam govore istinu, ono što i sami mislite, ali ne smijete kazati jer ste već prodali i dupe i dušu, poručujete da lupaju gluposti i da ih treba prebiti. 

Iako ne razumijem da vam je uopšte do nekog slavlja, Prvi maj je sve bliže, pa bujrum sa gajbama, pjevajte pored nekih napuštenih zidina i cvarite dvije kobasice cijeli dan. Mene više brine hoće li doći kraj ovima koji su nam živote doveli na rub.  

(Alen Avdić)