"Naravno da je pozitivan iskorak to što su se ljudi pobunili zbog redukcija vode i ono što je važno je da bi trebalo da bude kontinuirano. Mene strašno nervira vlast.  Za sve ono što te muči i što ne možeš riješiti legalnim putem, u razumnom roku, uz pomoć institucija sistema, onda šta ti drugo preostaje nego protest. Pitanje je sada kako ih učiniti zanimljivim građanima", kaže za Source psiholog i analitičar Srđan Puhalo. 

Građani su izašli na ulicu kako bi izrazili svoje potpuno opravdano nezadovoljstvo, no u veoma malom broju. Mizernom. Posebno ako uzmemo u obzir broj porodica koje cijelog ljeta nemaju vodu za piće i pranje. Zato je bitna stvar kako te proteste omasoviti.

"Moramo imati jasne ciljeve, šta hoćemo i protiv čega smo. Moramo imati ljude koji stoje iza toga. Moramo imati kontinuitet. Da protesti ne budu samo stajanje na jednom mjestu i čekanje nečega, već da to bude akcija u kojoj će ljudi na zanimljiv način slati jasne poruke, koje će podrazumijevati aktivnosti da bi se postigao cilj. To mora biti performans, to mora biti privlačno, da razbije strah, i privuče nove ljude. Mora da se kanališe neadovoljstvo, ali ono ne mora da bude rušilačko. Pretopostavljam da veliki broj ljudi ne vjeruje da se može nešto promijniti i zato se mora veatiti ljudima povjerenje da se može promijenti nešto. Ne možemo gledati da svako rješava svoje probleme, nego zajednički. Ovo oko vode je zajednički problem, ali kako ljude koji nemaju vode ali rade u javnoj administraciji, potaći da bez straha izađu i kažu da su nezadovoljni. Od tog stajanja treba napraviti vijest koju mediji neće moći ignorisati, i koja će potaknuti druge ljude da dođu", navodi Puhalo.

Iako veliki broj ljudi tokom dana i noći nema osnovne uvjete za normalan život, ipak se ne odlučuju na korak kojim bi pokazali da to više neće trpjeti. Različiti su razlozi šutnje. Jedni ne vjeruju da pobuna može donijeti ikakvu promjenu, drugi su navodno ucjenjeni. No, postoji li gora ucjena od toga što nemate šta piti i čime se okupati. 

"Nije istina da dosadašnji protesti nisu imali efekta. Ja mislim da su itekako imali efekta. Mijenjala se vlast. Problem je u tome što isto rade ovi kao i oni ranije. Ako sjetimao JMBG, pa Tuzle, vlast je bila ozbiljno uplašena za ono što će se dešavati. Bila je vidno uzdrmana. Problem je bio nemanje alternative, šta kada njih sklonimo, koga postaviti. Kada se to smiri, onda vlast sve uradi da se stvori slika da to nema nikakvog efekta. Stvaranje te bespomoćnosti je što ova vlast majstorski radi. Ne vrijedi i ne isplati se bilo šta raditi, jer samo su oni nosioci promjena, i samo može biti po onim pravilima koje oni postavljaju. Kada su na vlasti onda sve može ići kroz parlament, kada su u opoziciji onda se mogu praviti demonstracije i pisati peticije. Oni ono što je bila pobjeda pretvaraju u poraz i šalju poruku da nema smisla boriti se", kaže Puhalo za Source.

Koliko god vlast bila kriva za stanje u kojem se nalazimo, građani su ipak ti koji nose dobar dio krivice za to što danas ne mogu svoju bebu okupati ili oprati odjeću i posuđe. Sjetimo se broja istih tih građana na novogodišnjem koncertu Dine Merlina. Na zabavi ih je bilo oko 80 hiljada, na protestima stotinjak, dvije stotine otprilike. Nismo ni zaslužili bolji tretman od ovog koji imamo. Kakvi ljudi takva vlast.

"Doći na koncert ili utakmicu je nešto za šta nemaš nikakve posljedice. To čak vlast afirmiše. A protesti nose posljedice. Mi se tek učimo kulturi pobune. Mi to ne znamo i nemamo u sebi. Moja otac ne zna šta je pobuna, nije se nikad bunio jer je to bilo opasno, i zato se mi sada učimo kako to da radimo. Ovo je kod nas čudna demokratija. Mi prvo moramo da naučimo da se borimo za sebe i svoje interese, da možemo da pobijedimo, da oni moraju da nas slušaju. Naravno to ne može preko noći, ali isto tako to ne daje opravdanje da sjediš  50 godina i čekaš. To je borba između vlasti i građana.  Jadni žele da se bore za svoje prava, a ovi sasjeku u korijenu tu borbu. Postoji hiljadu stvari koje ljudi vrte u glavi, da li će izgubiti posao ako se pojave, da li će dobiti posao ako ih neko vidi tu. Gomila njih je digla ruke i gledaju da odu odavde. No, mi se moramo boriti. Mi ne bi bili ljudi da su Adam i Eva slušali sve što im se govori, da nisu probali nešto drugačije. Upravo nas borba čini ljudima, jer u suprotnom smo bukve koje spavaju i idu na posao. Samo je pitanje za šta se borimo i koja je metoda te borbe. Ja mislim da je bolje godinu dana boriti se mirnim putem, nego rušiti i ubijati", navodi Puhalo. 

Niko se nije pobunio zbog koncerta umjesto kojeg se mogao riješiti problem vodosnabdjevanja, jer odavno je poznata ona 'Ljudima u BiH daj muzike i hljeba'. Pa, dobili ste zabavu, no vodu nemate. Žalite se cijelog ljeta na redukcije, ali prostestante niste podržali čak ni na društvenim mrežama, jer ste više zainteresovani za novu turu zabave. Ove godine bi mogao Zdravko Ćolić doći. Odlično. Ludujmo i zaboravimo na sve probleme koje imamo. Naredno ljeto ćemo se opet nekako snalaziti za vodu.

(Alen Avdić)