Ja na to ipak ne bih mnogo računao. 'Glasaću za SDA, sva mi je familija u stranci, tako ide-od koljena do koljena', reče mi mladić od 20-tak i nešto godina. Svi ostali u anketi, mnogo stariji i iskusniji, kazali su da treba promjena i da ove koji su do sada vladali moramo zamijeniti novim, boljim i pametnijima ljudima.

Koliko vas je među ovima koji moraju glasati za svoje. Mnogo. Iako se možda ne slažete sa djelima stranke, iako vas je možda stid i sram, iako možda trpite razne uvredljive poruke zbog svojih bližih, ipak kako objasniti amidži ili ocu da nećete glasati za njega. Izbora nemate. Porodica nam je uvijek nametala ponašanje i razmišljanje. Ma koliko mi težili svjetskim tokovima. 

Razumijem i vaše muke, bez obzira što nama, koji nemamo nikakve koristi od toga, otežavate život. Razumijem i one koji su ucijenjeni poslom ili drugim nečim od strane stranke. Dali su vam kredit, ipak ga morate vratiti. 

Razumijem i one sa manje pameti. Mnogo je i takvih. Statistike pokazuju da smo među najnepismenijima na svijetu. Kažu 'Glasaću za njega, dobar je čovjek' . A na pitanje šta nudi taj čovjek, kažu 'Ne znam, ali patriota je'. Patriota, koji toliko voli ovu zemlju i ljude, da nas je doveo u poziciju da penzioneri kopaju po kontejnerima, da radno sposobni nemaju posao, da su fakultetlije na birou ili odlaze iz zemlje.  Dok krezavi i sa kupljenim diplomama rade po opštinama, a bahati i smjeliji, također često sa kupljenim diplomama, u državnim institucijama višeg nivoa. 

No, ne razumijem one koji nisu uslovljeni, koji nisu ucijenjeni, koji nisu završili školu u klasi nekog parlamentarca. Kojima nije ispran mozak da moraju biti dio stranke da bi riješili svoje promleme. Kojima nije na ispitu rečeno da moraju biti dio nekog tima da bi položili ispit. Razočaran sam potpuno mladima koji su završili dobre fakultete, koji znaju jezike, koji su iz porodica sa više inteligencije, a koje ne zanima ništa drugo do pivo i neka svirka. Pa zar je i vama, nakon tolikog ulaganja, dovoljno 'muzike i hljeba'.

Razočaran sam posebno poslije videa američke televizije, u kojem djeca od sedam godina komentarišu ponašanje i rad Donalda Trumpa. 

Pitam se je li moguće da neko ko ima 20 ili 30 godina može da kaže 'Mene to ne zanima, ne bih da ulazim u politiku, to je dosadno'. Je li moguće da se neko sa 30 ne interesuje za svoju budućnost. Je li moguće da neko ko je završio elektrotehniku ili arhitekturu kaže 'Ma smarate više sa političarima'. Je li moguće da poslije nekoliko godina provedenih na birou sa fakultetskom diplomom, kaže 'Moj glas ne može ništa promijeniti'.

Može izgubljeni mladiću. Itekako može. Znaš li koliko je još takvih poput tebe. Koji čekaju da drugi riješe vaše probleme. Jesi li razmislio o tome kako si lijen. Da je možda to razlog što nemaš posao. Da si uzalud štrebao. Da si trebao razmišljati o onome što čitaš. Jer svaka knjiga daje pouku. Uči nas da imamo karakter, stav, mišljenje o nečemu. Lažno samopuzdanje i pogrešno znanje,  koje ti govori da si pametniji od ovih što glasaju, vodi te u smjeru da ćeš na kraju raditi posao koji ne voliš, biti u nesretnom braku, narušenog zdravlja i slabih živaca. Krivit ćeš u 40-tim i sebe i druge zbog lošeg života. A povrtka nema. Godine se ne mogu vratiti. Ne dopusti da zadnji saznaš. 

Eh, sada, za koga glasati. Pitanje na koje ni ja nemam odgovor. Ali barem znam za koga neću. A neću za one u čijem taboru ima kukolja.  A ovi koje smo do sada imali,  imaju ga, čini mi se, svi. Za one koji zapošljavaju svoju djecu bez konkursa. Za one koji naplaćuju radna mjesta. Za one koji krše saobraćajni zakon, jer to kao političaru 'mogu'. Za one koji pozivaju na lažni patriotizam. Za one koji pozivaju na nacionalizam, jer ti to što si Bošnjak, Srbin ili Hrvat neće donijeti sigurnost i hljeb. Za one koji su hapšeni, koji su bili u pritvoru. Za one koji rade sa lažnim diplomama. Za one koji samo laju iz prikrajka. Za one koji nude ideje o egzistenciji biljaka, životinja i drugog, dok ljudi nemaju hranu. Za one koji samo kritikuju druge. Za one koji su do jučer ukazivali na stanje, a danas nas pozivaju da glasamo za te iste koje su pljuvali. Za one koji su na listama samo zato što su poznati. 

Glasajte za onog ko ne spada u ove kategorije. Pitate se ima li takav. Eh, to je poenta priče. Uključite se. Dok još ima vremena. Poslušajte njihova izlaganja. Odlučite pravedno i pametno. Glasajte. Izdvojite tih 15 minuta. Odradite taj izborni pripravnički. Možda ćete sutra biti ponosni na sebe. 

(Alen Avdić)