No da krenemo ispočetka... 

Naša selekcija je nakon samo nekoliko dana priprema i pripremnih utakmica, otputovala u turski Samsun, kako bi ispunila svoj osnovni cilj, koji je, kako nam je selektor Pandža rekao, bio prolazak grupe. Naravno, kako je takmičenje odmicalo, ti ciljeve i ljestvice su se pomjerale i postavljale na viši nivo. No, naši momci su ovaj put bili limitirani nečim. Jako puno je razloga koji su utjecali na ovakav rezultat, a nakon nekog vremena, kada se emocije slegnu, oni će biti jasni. A do tada, za takvo nešto, za donošenje zaključaka, komentarisanje, pljuvanje, imamo naš  narod, koji je uvijek tu kada treba spočitavati ili umanjivati nečiji uspjeh. Bilo kakav i u bilo čemu.

BiH – Izrael

Odmah na samom otvaranju, u prvoj utakmici nas je nespremne dočekala igra živaca. Već na kraju prvog dijela utakmice, kada je rezultat glasio 49:32 za Izraelce, mislili smo da je već sve gotovo i počeli računati i kalkulisati šta bismo mi a i ostale selekcije u grupi trebale uraditi u preostale dvije utakmice, kako bismo nekim čudom prošli u nastavak takmičenja. 

Dok smo mi sjedili, računali, kalkulisali, dobacili, kako samo nama priliči i poneku psovku, ovi momci su u Turskoj se borili kao lavovi. Treću četvrtinu su završili sa 11 poena manje (66:55). A onda, na pauzi, pred početak posljednjeg, odlučujućeg dijela utakmice, stavili ruke na hrpu i rekli da će iz ove utakmice izaći kao pobjednici. Izašli na teren, stigli rezultatski zaostatak, pa čak ga i preokrenuli. Samo sekundu prije kraja imali smo prednost od tri poena (90:87), no heroj Izraelaca je bio Briskes, koji je baš u toj jednoj, posljednjoj sekundi pogodio trojku i utakmicu odveo u produžetke. Pomislismo ''O ne, još pet minuta gubljenja živaca'', ali onda shvatismo ''Kad je nama ovako, kako je tek njima tamo. Sigurno oni žele tu pobjedu više nego mi''. (Šalim se naravno, većini to nikad nije palo na pamet).

Kao što smo i pomislili, desilo se. Gubili smo živce. Skakali. Psovali. Ali na kraju, za sve to smo kao nagradu dobili pobjedu, gustu kao sarajevska magla. Bilo je 103:102.

''Sigurno jedna od dražih pobjeda u mom životu, nakon takvog prvog poluvremena, gdje nas je Izrael deklasirao. Ništa mi ne preostaje nego da čestitam svojim momcima, oni su zaista heroji današnjeg dana'', kazao je selektor Pandža nakon utakmice.




BiH – Litvanija

Prošlo je tek nešto više od 24 sata, a naši Zmajići su opet bili na terenu. Ovaj put, jako dobar protivnik – selekcija Litvanije. Poznajemo mi njih, poznaju oni nas, znamo na šta moramo paziti, a znaju bogme i oni. No, od samog početka, pa kroz cijeli tok utakmice, činilo se ipak da smo mi sve to znali malo bolje od njih, jer smo od otvaranja utakmice, mi bili ti koji su dominirali i kontrolisali igru. U jednom trenutku prvog dijela utakmice, imali smo prednost od 16 poena, no Litvanci su do kraja prvog poluvremena uspjeli to smanjiti, pa su na pauzu pred nastavak utakmice, otišli sa solidnih za njih, šest poena.

A onda, u nastavku, treća četvrtina – standardna boljka svih naših košarkaških selekcija. Čista blokada. Litvanci, ne samo da su stigli rezultatski zaostatak nego su u jednom periodu i preuzeli vodstvo (52:50). Nakon što je prošla ta treća dionica utakmice, opet smo bili oni stari. Pet minuta do kraja, imali smo dvocifreno vodstvo (11 poena) i bilo je samo potrebno da utakmicu mirno privedemo kraju, baš kao što su naši mali heroji to i uradili. Završili smo utakmicu sa rezultatom 79:70.



BiH – Latvija 

Nakon što je prošla najteža (na papiru) utakmica u grupi, čekala nas je Latvija, kojoj je pobjeda od 10+ poena potrebna kako bi se plasirala u dalje takmičenje. Za razliku od prethodne utakmice, u ovu su naši momci ušli dosta loše i Latvija je nakon prve dionice imala prednost od 16 poena, ali na krilima Sanija Čampare, u drugoj četvrtini su došli na samo jedan poen zaostatka. Ali to nije bilo dovoljno za raspoložene Latvijce, koji su ponovo preuzeli kontrolu u igri, te se na pauzu otišlo pri rezultatu od 40:33. U drugom dijelu utakmice, manje više igra je bila egal, treća četvrtina je pripala nama, četvrta njima. A to im je bilo dovoljno da pobijede naše momke sa devet poena razlike – znači nedovoljno za prolazak dalje. 




Četvrtfinale je bilo naše, a tamo nas je čekala Francuska. Ona Francuska od koje smo izgubili prošle godine i onaj poraz što nas i danas tako jako boli...

BiH – Francuska 

Ah ti Francuzi. Ti neugodni i jaki Francuzi. Ma nisu oni tako strašni, koliko smo ih svi respektovali i bojali ih se. No, bili su dovoljno jaki da nas pobijede. Nema tu puno priče. Dominirali su kroz cijelu utakmicu, kontrolisali igru i igrali onoliko koliko je to njima potrebno. Vjerujem da su Francuzi možda mogli to i bolje, ali mi smo mogli i bolje od njih. Samo smo ih previše respektovali i dali im na važnosti, koliko možda ni oni sami sebi nisu. 



I tu je bio kraj jedne borbe, a počinjala je druga. Kako direktno otići na Svjetsko prvenstvo?! Morali smo pobijediti Finsku – što smo i uradili, te smo morali pobijediti Španiju – što nismo uradili. 

Šesti smo na Evropskom prvenstvu za juniore. Na Svjetsko prvenstvo u Kairo ćemo morati preko kvalifikacija, što ćemo, sigurna sam i uspjeti, jer ovakvo srce kakvo imaju ovi momci, ovakva hrabrost, volja, želja za pobjedom jednostavno ne mogu donijeti ništa drugo nego dobre rezultate.

Šta heroji kažu?!

Nakon današnje utakmice i poraza protiv Španije, selektor Pandža i njegovi izabranici su pomalo razočarani današnjom igrom, no sve u svemu, zadovoljni su onim što su pokazali na ovom prvenstvu.

''Današnjom utakmicom nisam zadovoljan, ali sveukupnim plasmanom jesam. Način na koji smo odigrali dvije najvažnije utakmice definitivno nije dobro. Francuze smo previše respektovali, a protiv Španije to nismo bili pravi mi, no kad vidimo kakve su velesile ostale iza nas, ovo je odlično'', kazao je Pandža za Source, te nastavio:

''Pokazali smo kako se nikada ne predaje, bili smo u bezizlaznim situacijama, vraćali se, okretali, slavili i stizali neke ozbiljne zaostatke i na to sam jako ponosan.''

Ipak, selektor Pandža nije zadovoljan i ima kritike na FIBA-u, koja je odlučila cijelo prvenstvo ''strpati'' u sedam dana. 

''FIBA je definitivno izgubila kompas, kako je vrijeme odmicalo, generalno se igrala sve gora košarka. Sistem od šest utakmica u sedam dana, zaista nema smisao. Dolazimo u završnom danu da ne postoji energija, ni lijep potez, najvažnije je svima da ekipe prežive, te da se ne povrijede. Čak ni finale neće biti kvalitetno, jer je ovo stvarno nakaradno'', zaključio je Pandža, još jednom dodajući kako je zadovoljan šestim mjestom u Evropi, jer malo ko se u Bosni i Hercegovini može pohvaliti time da je u nečemu šesti. 

Kapiten i predvodnik ovih borbenih momaka Amar Gegić je također zadovoljan ovim prvenstvom i svime onim što su pokazali, osim...

''Imali smo super atmosferu zaista, do posljednjeg dana prvenstva. Danas nismo ispoštovali ono što smo se dogovorili u svlačionici i mislim da je to jedina mrlja. Vjerujem da smo mogli više i ostaje žal za nekim boljim rezultatom, no ovo je dobro i sada idemo dalje'', rekao je Gegić.
 
Haj' vi ako možete

Njima je 18 i sada su šesti u Evropi. Cijeloj Evropi. A vi? Vi, koji ste jedva dočekali da svoje frustracije izliječite tako što ćete spočitavati i umanjivati uspjeh ove djece. Kako vam je u vašim udobnim foteljama? Postoji li barem jedna stvar u kojoj ste i u kvalifikacijama za Evropsko? Postoji li išta što vas čini kompetentnim da ''pljujete'' ovu djecu, koja su se lavovski borila?! Pa sve da su šest dana, svaki dan samo hodali 40 minuta po terenu, više je nego što ćete vi ikada uraditi iz svojih udobnih naslonjača. 

Haj' sad vi – Svi ''pljuvači'' iz Bosne i Hercegovine – ujedinite se i budite u nečemu šesti u Evropi. Čak ni u pljuvanju ne biste bili najbolji, jer ste nesposobni, da za početak dignete svoje lijeno dupe iz ugodnih fotelja i naslonjača. 

Haj' sad ako možete i ako smijete!