Željezničar je u jučerašnjoj utakmici jedva nekako savladao Radnik rezultatom 2:1, a strijelci za Plave su bili Ivan Lendrić (kao i obično), te Goran Zakarić. No, to je skoro i nebitno, jer je Zrinjski sa 3:0 savladao Slobodu, pa i posljednja minimalna nada za titulu, nestala.

Ali, na kraju, možda i to nije toliko bitno, kada pogledamo šta se sve dešavalo na Grbavici. Kada pogledamo dokle je stigao naš primitivizam, seljaštvo, isfrustriranost i napaćenost. Ništa skoro nije bitno, kada prilikom psovanja vidimo i u nevjerovanju slušamo iznenadnu elokventnost prosječno napaćene i isfrustrirane osobe... 

Jučer na Grbavici, to je na svojoj koži osjetio Ivan Lendrić, strijelac 19 golova (od ukupno 41 koliko je Željezničar dao), što ga je dovelo i do titule najboljeg strijelca lige. Naime, od samog početka utakmice, oni što sebe nazivaju navijačima, a u biti daleko su od toga, zviždali su, pljuvali i psovali Lendriću.

Znamo da niko ne dolazi na utakmice da citira Shakespeara, ali da su možda malo više čitali Shakespeara kad je za to bilo vrijeme, možda im vrhunac elokventnosti ne bi bilo 'Jebem ti majku ustašku'...

Nakon što je postigao pogodak, prvi, izjednačujući za Želju, Lendrić je, kako 'oni' navode okrenuo se sjevernoj tribini i pokazao srednji prst. (Da budem iskrena, nigdje nisam to vidjela, vidjela sam samo neke gestikulacije). 

''Cijelu utakmicu su me vrijeđali, psovali mi majku ustašku. To nisu nikakvi navijači, ja sa Manijacima nikad nisam imao problema, naprotiv oni su mi bili velika podrška. Žao mi je što je sve tako ispalo, što su me ti pojedinci uspjeli izbaciti iz takta, ali nije mi žao, što sam im na kraju pokazao'', kazao je Ivan Lendrić za Source portal.

Na press konferenciji nakon utakmice Slavko Petrović je rekao:

''Ivanu Lendriću je u ovom klubu veoma mnogo progledano kroz prste. Nije korektno od strane pojedinih navijača koji ga vrijeđaju, jer je to igrač koji je prvi strijelac lige. Još je manje korektno kako se on ponašao prema navijačima. Ako su mu oproštene neke stvari koje je radio, onda je morao da začepi i šuti'', rekao je Petrović.

''Petrović je smiješan lik. Zna on dobro kad mi je plakao da ostanem i ne idem nikuda, da ostanem zbog igrača, još samo ovu polusezonu. Ne žalim ni sekunde zbog toga. Ostao sam, a mogao sam otići i riješiti sve u životu. Ostao sam zbog svojih saigrača s kojim sam se uvijek super slagao'', govori nam Lendrić.

Ne pokušavam opravdati Ivana, ali ga razumijem u potpunosti. Iskoristimo priliku da se prisjetimo situacije kada se Emir Spahić potukao sa bodyguardom, koji je udario njegovog brata. Prisjetimo se kada je Zidane glavom udario Materazzija, jer mu je opsovao sestru...

''Odigrao sam 50 utakmica, dao 30 golova, i nekako je to logičan slijed događaja da odem negdje. Tako da se i prije onoga svega jučer, znalo  da je to moja posljednja utakmica. Jedino mi je žao što je sve moralo završiti na ovaj način'', kaže Ivan.

I zaista nije bilo potrebe za tim, najboljeg strijelca lige, koliko god dobru ili lošu utakmicu odigrao (u kojoj je ponovo postigao pogodak), ispratiti na taj način, časteći ga psovanjem majke ustaške, krajnje je odvratno, jadno, bolesno, degutantno. A sve do jučer su se svi zgražali nad navijačima Širokog Brijega, koji zvižde himni naše države i psuju 'majku balijsku'. Koja je razlika? Što vas je 'majka ustaška' jučer učinila drugačijim, boljim i moralnijim od njih i njihove 'majke balijske'? Zašto je došlo takvo vrijeme da je mnogima mnogo draže vidjeti sliku Paula Pogbe iz Mekke, nego prizor u kojem Ivan Lendrić na Grbavici proslavlja jedan od mnogih pogodaka u ovoj sezoni?!

Ali, s druge strane, razumijem vas, znam ko ste vi. Isti oni kojima je Džeko bio kloc i kojem ste svojevremeno isto ovo radili, koji su zviždali i Amaru Osimu. Vi ste oni pojedinci kojima nije teško dati 10KM za kartu za sjever, kako biste psovali i na taj način liječili frustracije i životne neuspjehe, kojih ste očito prepuni. Da malo više taj bijes i nezadovoljstvo koje imate, usmjerite prema nacionalisti i bolesniku u sebi, možda bi ove utakmice bile puno bolje, možda ne bismo bili 105. liga...

Vi ste ostali tu i nakon Džeke i Osima i svih ostalih. Ostat ćete i nakon Ivana, čekati novu žrtvu, kojoj ćete se jadno, neispunjeno, neostvareno i isfrustrirano često sjetiti familije... Ali ostat ćete.

Za kraj, svima koji su jučer psovali Ivanu, koji su jučer došli da svoje životne neuspjehe izliječe na momku koji je najbolji strijelac lige, želim poručiti da i od mene imate, ne jedan, nego dva srednjaka. 

(Amila Alijagić)