Ipak na terenu, jedini koji je nešto pokazao bio je Pep Guardiola, čiji je tim dominirao tokom cijele utakmice i na kraju apsolutno zasluženo slavio rezultatom 2:1, te su tako ostali usamljeni na vrhu tabele sa 11 bodova prednosti nad drugoplasiranim Unitedom.

Apsolutna dominacija

Kao i uvijek u velikim mečevima, Guardiola je povukao neke zaista odvažne i hrabre poteze, koji su se na kraju itekako isplatili. Na klupi je ostavio Aguera. Na poluvremenu je zamijenio kapitena Vincenta Kompanyja, a onda odbranu učvrstio sa Mangalom. Također je svoju momčad tokom cijelog susreta tjerao da se poziciono razmjenjuju i osvajaju lopte na tijesnim područjima. Pep je čak i od, u fudbalu uobičajenog trošenja vremena, stvorio umjetnički izraz, sa neprestanim dodavanjima uz aut liniju.

U međuvremenu, Mourinho je radio ono što Mourinho obično radi. Postavio je autobus, uz nadu da će tako zaustaviti protivnika, a onda pokušati uraditi nešto iz kontranapada. Statistika nakon meča govorila je više od svega – posjed lopte Uniteda bio je 25%, jedna od najnižih zabilježenih u Premier ligi.

Nakon utakmice, kako to obično biva kod samoprozvanog 'Special One', sudija je ponajviše kriv, nipošto on.

''Jedanaesterac je odlučio utakmicu. Žao mi je nas, a žao mi je i Michael Olivera, mislim da je odradio dobru utakmicu, ali bio je čist penal'', kazao je Mourinho, misleći na situaciju iz 79. minute, kada je Otamendi srušio Herreru.

''Prošle godine je bio isti slučaj. Pobijedili smo zbog sudija, uvijek pobijedimo zbog sudija. Jose je dan prije utakmice pričao samo o sudijama. Međutim, mi smo ekipa koja govori o činjenicama, imali smo 75% posjeda, što znači da smo došli igrati fudbal'', prokomentarisao je Pep Mourinhovu izjavu, te se osvrnuo i na Barcelonu:

''Ljudi govore da Barcelona ne bi imala uspjeha u Premier ligi. Budući da igramo sličnim stilom kao Barca, pokazali smo kako je itekako moguće''.

Mourinho skoro uvijek ima istu taktiku, a rezultati protiv Pepa su po njega češće bili negativni, nego pozitivni. Guardiola je pobijedio u devet mečeva protiv Mourinha, dok Portugalac ima samo četiri pobjede protiv Pepa.

Zapravo, Mourinhov glavni doprinos ovom rivalstvu je stvaranje kontroverzi i 'laprdanje'. Guranje prsta u oko Titu Vilanovi, izluđivanje Guardiole do te mjere da ga je Španjolac nazvao ''je***** šefom'', prije šest godina. A sada i suočavanje sa golmanom Cityja Edersonom nakon nedjeljnog meča, kada mu je rekao: Pokaži malo je***** poštovanja. Ko si ti uopšte?!

Uvijek vjeran jednom stilu

Uobičajena zabluda kada je Mourinho u pitanju je ta da je on pragmatičan, što znači da bi učinio sve da postigne dobre rezultate. U stvarnosti, kada su u pitanju velike utakmice, on je dogmatičan – ima jedan način igre, koji ne želi mijenjati ni po koju cijenu. Jer da je zaista pragmatičan, u nedjeljnoj utakmici bi uradio mnogo više i 'napao' odbranu Manchester Cityja, posebno preko improvizovanog lijevog beka Fabiana Delpha, Vincenta Kompanyja, te Otamendija, koji je često sklon greškama. Da je zaista pragmatičan, uradio bi on to, umjesto što se oslanjao na staru, otrcanu i pročitanu strategiju. Možda ju je mogao prodati svima, ali ne i Pepu.

Zbog svega toga, nije neko iznenađenje da je Mourinhov United prije pobjede nad Arsenalom, postigao samo jedan pogodak u sedam gostujućih utakmica protiv tzv. ''Velike šestorke''. Nije iznenađenje da za dvije sezone ima samo četiri pobjede iz 15 utakmica protiv te ''Velike šestorke''.

Sa druge strane, Guardiola je idealista, perfekcionista, spreman preuzeti odgovornost, napraviti jako riskantne poteze, a one najriskantnije i najteže odluke donosio je u najtežim i najbitnijim utakmicama. Ostavljanje na klupi najboljeg strijelca Aguera, ne bi trebalo biti iznenađujuće od menadžera koji je nekada okušao Messija u ulozi ''lažne devetke'' – i uspio!

Mourinhove organizacijske sposobnosti i 'oko za detalje', njegove timove će uvijek činiti efikasnim i teškim protivnikom, što je, uostalom, slučaj i ove sezone. Ali kako bi nadmudrio Guardiolu, potrebno mu je više od toga – malo inovacija, doza kreativnosti, hrabrost da pokuša nešto što čak ni sam Pep možda ne bi smislio.

U budućnosti, Mourinhovo neprijateljstvo prema Pepu osigurat će da suparništvo i dalje bude glavna tema razgovora fudbalskih zaljubljenika, no u isključivo fudbalskim uvjetima – to je jedva takmičenje.

(Amila Alijagić)