Tek kada te stvari razjasnimo i odmah na početku smirimo ''skandala žednu masu'', možemo voditi dalju polemiku.

Dakle, Munira Subašić. Kao što je već rečeno, poštujemo sve žrtve, one koji su preživjeli, ali će tu bol osjećati do kraja života. Idemo dalje...

Na jučerašnjoj posjeti predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar – Kitarović, našla se i predsjednica Udruženja Majke Srebrenice. Iz nekih razloga, novinari su od svih prisutnih odlučili baš Muniru pitati da li Kolindi zamjera to što nikada nije posjetila Ahmiće. Njen odgovor je bio nespretan i nesretan.

''Ne znam, ja ne bih o tome govorila, ja govorim o Srebrenici, znam šta se tamo desilo. Nemam ja nikome ništa zamjeriti, samo zamjeram onima koji nisu došli u Srebrenicu i odali počast. Jedino Srebrenica, Srebrenica i Srebrenica, ništa drugo'', smušeno je odgovorila Munira na pitanje novinara.

S jedne strane, uvijek će u svima nama postojati tuga i empatija, kako prema svim koji su nekoga izgubili, tako i prema Muniri. To će nas, vrlo vjerovatno, jako često spriječiti da mnoge stvari izgovorimo. Ipak, druga strana nas, opasno i već odavno zamjera njoj mnoge stvari. A pritom zaista mislim da Munira nije mislila onako kako smo mi svi shvatili. Zna ona za Ahmiće. Osjeća ona i njihovu tugu.

Ipak, mislim da je problem malo dublji od nespretnih i nesretnih Munirinih riječi.

Žalimo se kad na TV – u i u medijima svaki dan viđamo svakakve, nepismene i nekompetentne osobe. Žalimo se kada imamo nepismene novinare, koji su ipak nekako dobili svoj prostor. Žalimo se jer smo svjesni i znamo da tim osobama tu nije mjesto. Ali eto, neko ih je – vrlo vjerovatno iz nekih vlastitih interesa  - doveo tu i ostavio na milost i nemilost razularene rulje.

To je slučaj i sa Munirom. Predsjednica je Udruženja Majke Srebrenice i to – ako je njima u redu – i meni je isto. No, ima li potrebe da Munira bude na svim događajima i dešavanjima na kojim je dosad bila?!

Zato ovim putem molim nekog, možda bolje upućenog, da mi objasni da li je zaista Munirino prisustvo baš toliko neophodno? Jer, ovo jučerašnje donijelo je više zlog , nego dobrog, prvo njoj, pa Udruženju, pa onda svima nama. A kako, na svom Facebooku je objasnio Dragan Bursać:

''Munira Subašić kojoj su pobijeni najmiliji i koja je na čelu Udruženja majki kojima su ubijena djeca u srebreničkom genocidu, bahato i neempatično ponaša se prema žrtvama monstruoznog zločina i tako daje više od bilo koga ultimativni povod svim balkanskim spodobama da negiraju očevidne zločine i genocid. Upravo zato, SVAKO ko je na ovaj ili onaj način javna ličnost MORA voditi računa o izgovorenoj riječi ili bi morao naći nekoga ko će voditi računa umjesto njega ili nje''.

I sva rasprava oko Munire stala je u tih nekoliko Bursaćevih rečenica.

Nekome - a oni neka se sami jave (ha – ha) – odgovara da Munira bude sveprisutna. Nekome je apsolutno svejedno što nam nepismena Munira još goru ''mraku'' navlači na državu, na žrtve, na proživljene zločine, gdjegod se oni desili.

Ona je osoba, koja je u svom životu proživjela strahote, no to nije opravdanje za sve ono što ona radi i govori. Ne, tačnije to NE SMIJE biti opravdanje.

Više bih voljela da za njene riječi neko drugi odgovara, no ako Muniri sad ne smeta sva ova razularena rulja, koja joj se 'nasadila' na kosti, ko sam ja da sudim i bunim se?!

(Amila Alijagić)