Prije nekoliko godina Boris je napisao knjigu ''Smijeh slobode - uvod u Feral Tribune'', bogato ilustriranu epopeju o 25 godina kultnog političko - satiričkog lista Feral Tribune. U knjizi opisuje fenomen Feral Tribunea od dana nastanka 1983., kad su bili podlist Nedjeljne Dalmacije, pa sve do gašenja samostalnih sedmičnih novina 2008.

Sa Borisom smo razgovarali o stanju u medijima u današnjem društvu, koliko mediji, ali i novinari mogu biti slobodni, koliko im društvo, politika, uređenje to dozvoljavaju, te da li će se više ikada kod nas pojaviti nešto ili nešto kao Feral Tribune.

''Vjerojatno mislite na krizu novinarstva koja traje već duže od deset godina. Ona je i globalna i lokalna, i ima više uzroka. Ekonomski krah 2008., kombinovan s prodorom Interneta i društvenih mreža, u cijelom je svijetu srušio tiraž printanih novina. U razvijenim i velikim zemljama, naročito na Zapadu, printane su se novine u posljednjim godinama donekle poporavile, premda ne i potpuno. No kod nas, na Balkanu, tiraž nastavlja padati, i tome se ne vidi kraj. Mala nacionalna tržišta ni s pristojnijim tiražem ne mogu novinama osigurati nezavisnost i dobre radne uvjete, a s ovakvim prepolovljenim tiražama budućnost novina posve je neizvjesna. U takvim uvjetima, vrlo je teško govoriti o nezavisnosti i vjerodostojnosti medija. Većina novina odavno je već prisiljena služiti ekonomskim interesima, dok je političkima služila oduvijek. Internetski mediji druga su priča, oni imaju mogućnost biti nezavisni, ali vidimo da se internetsko novinarstvo razvija potpuno stihijski, pa imamo cijeli zamislivi spektar, od vjerodostojnih i istinoljubivih medija, koji su na strani čitatelja, do širitelja najgore, fašističke mržnje. Kada se svemu tome doda neprijateljski stav prema medijima svih vlada u državama bivše Jugoslavije, dobivamo tmurnu sliku: u novinarstvu na Balkanu vlada haos, diktat, obezvređivanje struke i kontinuirana propast vjerodostojnosti''

Pisali ste knjigu Smijeh slobode - Uvod u Feral Tribune, tako da o tom vremenu i tim ljudima znate mnogo više nego ostali. Da li je tada, u tom periodu, bilo teže izražavati svoje mišljenje, raditi ono što oni rade, nego je to slučaj sad? Kakvi smo mi na području bivše nam države što se tiče slobode novinara? Shvatamo li uopšte taj pojam?'

''Svakako je bilo teže: bio je rat, a na vlasti su bile garniture koje se nisu libile ni najdrastičnijih metoda da bi ušutkale slobodne glasove. Uprkos tome, vidimo da je Feral Tribune jedan od onih koji su uspijevali izboriti pravo da slobodno misle i govore - a tu bih spomenuo i Dane i Slobodnu Bosnu u BiH. To bi, rekao bih, trebala biti najveća poruka današnjim novinarima: da postanu svjesni kako je danas, u poređenju s tadašnjim vremenima, vrlo lako biti vjerodostojnim novinarom. Prepreka će uvijek biti, ali to ne znači da ih trebamo smatrati najvećima. Jer nisu''

Da li je njihova hrabrost koju su tada imali, jedinstvena i ne postoji nijedan način da nam se ikada više ponovi nešto kao Feral ili neko kao Feralovci?

''Feral Tribune bio je jedinstven prije svega po tome što su ga osnovala tri iznimno nadarena novinara koji su se, srećom sudbine, u pravo vrijeme našli na istome mjestu. Jedan od te trojice, nedavno preminuli Predrag Lucić, za taj je susret upotrijebio izreku Danila Kiša: "Udeo truda i čuda". Istina, novinarska i satiričarska kvaliteta i njihova osobna hrabrost uistinu jesu jedinstveni, ali to nipošto ne znači da nam se takvo nešto nikada više ne može ponoviti. Dapače, uvijek ima dobrog novinarstva, uvijek ima hrabrih, vedrih i duhovitih ljudi - valja ih prepoznati i podržati, a ne onemogućavati ili, što je u nas čest slučaj, obezvrijeđivati. Činjenica je da je Feral mnoge teškoće bio prisiljen podnositi ne samo zato što ga je onemogućavala Tuđmanova vlast, nego i zato što je protiv njega radila jalna i zavidna novinarska struka. A to je mnogo bjednije od očekivanih pritisaka politike''

I ko je kriv za to? Da li je to zbog sistema, koji često neki nazivaju demokratijom, ili su jednostavno novinari sada sterilni, kukavice, ili ih ipak nažalost nema ko naučiti?

''Da ih nema ko naučiti, to je sigurno istina. Znam mnoge kolege koji su se morali posve sami probijati do znanja kako se radi istinoljubivo i čovjekoljubivo novinarstvo. Danas nije ništa bolje. Štoviše, često su nas namjerno pogrešno učili, a suština te poruke bila je - ne smiješ misliti vlastitom novinarskom glavom. E pa, lekcija im nije uspjela: čak i oni novinari koji u poslu ne misle vlastitom glavom, znaju da je to pogrešno. Takvi, istina, jesu "sterilni i kukavice", i nije ih malo, ali rekao bih da je najveća od svih velikih iluzija ona da možete ljudima onemogućiti da upotrebljavaju vlastitu pamet''

Zašto oni koji imaju petlje nešto reći, nekom ''pokazati zube'', obično se nalaze na marginama, a da ne govorimo o tome da se skoro svakodnevno susreću sa raznoraznim prijetnjama i debilima?!

''Zato što im vlasnici, a onda i urednici, medija ne dopuštaju da budu gdje bi trebali biti. Rekao bih da su vlasnici i urednici na Balkanu mnogo veći problem od novinara samih: oni određuju pravac i uredničku politiku medija, pa kad bi htjeli nezavisne i vjerodostojne novine koje će služiti čitateljima, jamčim da bi većina novinara jedva dočekala. Ali vlasnici ne razumiju što zapravo znači medijska sloboda, ili ih ona ni ne zanima, a urednike biraju uglavnom tako da odabiru najposlušnije  - i dobivamo medijsku scenu koja odražava želje političara i moćnika, umjesto da obavještava, analizira, kritizira i ukazuje na bolje mogućnosti.''

Da li su ti koji prijete, barem kod nas, uopšte sposobni svoje prijetnje pretvoriti u djela, ili su to sve samo obična laprdala, psi koji laju, pa ušute?

''Bez namjere da plašim ljude, podsjetit ću na primjere Slavka Ćuruvije u Srbiji, Ive Pukanića u Hrvatskoj i Željka Kopanje u BiH. Slavko i Ivo ubijeni su u atentatima, Željko je jedva preživio, ali je izgubio obje noge. Nemojmo imati iluzija o tome ko su i kakvi su na ovim područjima neprijatelji slobodnog novinarstva. Treba biti svjestan da rijeke mržnje na internetu nisu tek puste priče, kakvima se često čine, nego postojeća energija koja bi, da može, odmah bila pretvorena u stvarnost. Ali novinarstvo je poseban vid istinoljublja i osjećaja da čovjek ima odgovornost pred vlastitim svijetom - ono ne može nestati, u ovome ili onome obliku. Istinoljubiva čovjeka prijetnje neće zastrašiti, mogu ga samo navesti da istinu kaže drukčije, tako da ostane živ. Novinarstvo može biti zastrašeno, ali ne i uništeno. Novinar treba biti odlučan i nepokolebljiv u traganju za istinom, iskren prema sebi, ali i oprezan i lukav. Mora tražiti da ga država štiti, ima pravo na to. Uostalom, dugoročno, on štiti i državu samu. Naše je oružje pamet; njihovo je nasilje. Dugoročno, oni gube''

 Postoji li neki portal, ili neke osobe koje Vama daju nadu u bolju i prije svega slobodniju budućnost novinarstva?

 ''Više ih je nego što bi se na prvi pogled reklo. U BiH, prvi mi na pamet padaju tacno.net, 6yka.com i prometej.ba. Kolege s prometeja čuvaju protunacionalističku ideju na intelektualno njegovan način, što je u BiH naročito vrijedno. 6yka.com posebno je važan portal koji je od maloga, gotovo gradskog, underground portala s upravo revolucionarnim idejama prerastao u jedan od najvažnijih regionalnih internetskih medija s velikim utjecajem i čitanošću, a da pritom nije ni najmanje promijenio humanističko usmjerenje. Moraju se spomenuti njihova najjača novinarska imena - Dragan Bursać i Elvir Padalović na prvome mjestu - predvođena osnivačem Aleksandrom Trifunovićem. U Mostaru radi tacno.net, mala feralovska filijala hrabrih i čestitih ljudi: Štefica Galić i Amer Bahtijar, u to možete biti sigurni, među najhrabrijim su novinarima na području bivše Jugoslavije. Kolika je njihova vrijednost za Mostar i cijelu BiH, dugo bi se dalo govoriti. Ako mene pitate, i tacno, i 6yka, i prometej neki su od tih "novih Ferala" koja trebaju našu podršku i pomoć. Ni u Sarajevu nije malo portala koji se opiru općoj konzervativizaciji i pristajanju na status quo u BiH. U Hrvatskoj i Srbiji također je mnogo malih portala i medija koji potkopavaju temelje nacionalističkih režima: spomenut ću lupigu.com i forum.tm u Zagrebu, krik.rs u Beogradu. Treba istaknuti i da je model u kojemu u Zagrebu izlazi kritički tjednik "Novosti" vjerojatno idealan za slobodno novinarstvo: "Novosti" izdaje Srpsko narodno vijeće, koje financijski podržava vlada. Taj bi model, po mom mišljenju, trebale slijediti sve vlade na području bivše Jugoslavije. I nije to sve: onih koji se aktivno protive gluposti, nasilju i nacionalizmu više je nego što bi se na prvi pogled moglo pomisliti''

(Amila Alijagić)