''Šta je za njega izvući 200 KM iz novčanika i onda od toga treba praviti herojski čin, da se pokaže kako je dobrog srca''
Bakir Izetbegović je posljednji džuma namaz klanjao u Sultan Ahmedovoj džamiji u Zenici. Po završetku namaza, veliki broj pristunih je želio da se slika sa članom Predsjedništva BiH, te je tako idućih skoro pola sata proveo praveći selfije.
Po izlasku iz džamije, Bakiru je prišla jedna građanka, te zatražila da je sasluša, rekavši:
''Imam komšiju koji ima tri sina. Jedan mu je od prvog dana bio u rovu, drugi mu je, nažalost, poginuo u Vozućoj. Niko od njih ne radi. Žena mu je oboljela. Pitajte, provjerite, slobodno. Je li vas sramota, to je sramota ove države?! Ujutru kada ustanem, ne mogu spavati, jer oni nemaju šta jesti''.
Kako bi smirio situaciju, član Predsjedništva je izvadio iz novčanika novčanicu od 200 KM, uz riječi:
''Da vam dam da im ponesete malo para. Može li tako? Ja sada moram na drugu stranu, ponesite im vi jer ste blizu.''
''Bakirova avantura sa 200 KM pokazuje zapravo kako političari nemaju osjećaj za probleme i kako misle da se sa 200 KM može riješiti nečiji problem. To je svakako njemu PR, ali i trik, da eto pokaže kako se brine za građane, međutim on je u poziciji gdje bi mogao da riješi dugoročnije probleme, ne samo jednog građana, nego veliki broj njih. Pogotovo jer je u stranci koja je vladajuća, te bi morala da radi više za građane, a manje za neke uske interesne skupine, koje su bliske vrhovima stranaka'', rekla je za Source politička analitičarka Ivana Marić.
Ivana navodi kako je takav potez člana Predsjedništva zapravo poniženje, posebno ako se uzme u obzir činjenica da se nalazi na poziciji da bi mnogo više – od tih 200 KM - mogao uraditi za građane.
''Da je zaista htio pomoći i da želi pomoći, prvo bi se možda malo više raspitao. Šta je za njega 200 KM izvući i onda od toga treba praviti herojski čin – to je zaista poražavajuće. Kao i sama činjenica da on u novčaniku ima 200 KM, što ta porodica može da sanja i od toga će moći da žive mjesec dana. Sve je to nekako kontradiktorno i poražavajuće da se čak ne može ni posmatrati kao pozitivan čin, kad se uzmu sve te negativne okolnosti tog događaja. I zaista je sramota da političari koji bi mogli da naprave i stvore bolje uvjete života za građane – to ne rade, ali žele da pokažu kako su dobrog srca kad daju 200KM'', objašnjava Ivana, te nastavlja:
''Oni su u poziciji da poboljšaju uvjete za poslovanje, povećaju socijalna davanja, smanje prvenstveno svoje plate, jer svakako ih ne zaslužuju. Ovako jednokratna pomoć jednoj osobi ne može zaista ništa pomoći. To jednoj osobi je pomoglo za nekoliko dana, za mjesec, međutim dugoročno ti ljudi ostaju na ulici. Tako da sve to malo podsjeća na Mariju Antonaete i ono njeno ''Dajte im kolača, ako nemaju kruha''. Mislim da je eto toliko nepoznavanje u kakvim situacijama žive građani''.
U posljednjih nekoliko mjeseci , mnogi bi/su rekli kako se Bakir Izetbegović na neki način promijenio, te kako je njegova retorika sada drugačija. Ipak, Ivana smatra kako se oni nalaze na takvoj poziciji da bi prvo trebali dobro promisliti, pa tek onda pričati, a ne prvo reći, a onda razmišljati o posljedicama onoga što su rekli ili učinili.
''Na tome treba da rade mnogi naši političari, ne samo Bakir, trebao bi i Novalić, pa bi imao malo manje onakvih gafova. I to nam govori da oni uopšte nisu svjesni odgovornosti funkcije koje obnašaju. Trebaju biti svjesni da se ne gleda samo ono što urade ili kažu u toku radnog vremena, nego da se cijeli njihov život promatra pod lupom. I ne samo njihov, nego i njihovih porodica. Kada ulazite u politiku, toga morate biti svjesni – svaki dan, cijeli dan. Jer ljudi od vas očekuju da njih sve predstavljate i ne možete sebi dozvoliti da iznosite neke lične stavove u javnost, koje izazivaju diplomatske skandale, ili da se pravite naivni kao da ne znate kako će se odraziti na druge. Morate pokazati direktnu odgovornost'', završava Ivana Marić za Source.
(Amila Alijagić