U proteklih nekoliko dana, nekako smo uspjeli progutati veći broj serviranih nam sranja.

Razvedena mlada

Nakon smrti Džemaludina Babića, bivšeg supruga predsjedavajuće Skupštine Kantona Sarajevo Ane Babić, njoj je isplaćena naknada od 3.356 KM. Po zakonu, Babić nije imala pravo na taj iznos, a nakon što je portal Faktor objavio ovu vijest, cijenjena predsjedavajuća se odlučila oglasiti preko svog advokata Damira Alagića. Možda bolje da nije. Lakše bismo progutali činjenicu da je uzela novac koji joj ne pripada.

''Nakon što su se u javnosti pojavili navodi da je gospođi Ani Babić na nezakonit način isplaćen novčani iznos po osnovu smrti bračnog partnera Džemaludina Babića, ovim putem gospođa Ana Babić želi da informiše javnost da je tačno da joj nakon smrti Džemaludina Babića isplaćen novčani iznos od 3.356,00 KM. U tom momentu gospođa Ana Babić nije bila upoznata da je njen brak sa Džemaludinom Babićem razveden'', ponosno je konstatovao Damir Alagić.

Kao da predsjedavajućoj nije dovoljno teško zbog smrti supruga, nego je iznenada morala saznati da je razvedena. Već sedam godina razvedena. Pa kakav smo mi to narod?! Imamo li imalo suosjećanja za teške trenutke koje proživljava ova ''nedavno'' razvedena mlada?!

Sretne priče holokausta

U subotu je u Zagrebu održana predstava za djecu ''Brundibar'', a u povodu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta. Operi je prisustvovao veliki broj osoba iz političkog i društvenog života, no svu slavu te noći – očekivano – pokupila je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović. Ponovo se Kolinda nije proslavila svojom – u najmanju ruku nepromišljenom – izjavom.

''Ima jako puno priča i knjiga koje sam u posljednje vrijeme pročitala temeljene na istinitim pričama o holokaustu. Neke imaju sretan završetak, ali nažalost, većina je tragično završila'', ponosno je izjavila prva žena Hrvatske.

Dobro, draga ''kraljice Balkana'', drago nam je da čitate i edukujete se, no da li zaista ima potrebe i spominjati da postoji nešto pozitivno u holokaustu? Tragično je, Kolinda, sve je u vezi toga tragično. Pa tako i Vaša izjava.

''Šiptar, Hrvat, Balija nisu moja bratija''

Tokom košarkaške utakmice između Crvene zvezde i Olympiakosa, navijači Zvezde, popularne Delije na tribini su razvile transparent na kojem je pisalo ''Šiptar, Hrvat Balija nisu moja bratija'', te ''Hvala upravi za radost i titule, dok igra ko ne treba, na nas ne računajte''. Time su željeli dati do znanja da nisu zadovoljni jer se njihovoj ekipi pridružio slovenski košarkaš bosanskog porijekla Alen Omić.

Mnogi srpski političari i osobe iz javnog života istakli su kako se ograđuju od takvih razmišljanja, a NEKOLIKO momaka i djevojaka je u centru Beograda stajalo sa transparentom na kojem je pisalo ''Hrvati, Bošnjaci, Albanci – u ovom gradu nisu stranci''.

Kao što se može vidjeti na slici - ovaj primjer, odnosno omjer onih koji podržavaju takve izjave i onih koji ih se srame – jasno nam daje do znanja da je antifašizam kod nas gadno poražen. Možda tek sad izjava Abdulaha Skake, ipak ima smisla. Pobijedili smo mi antifašizam. Davno smo ga, odvratno i jadno pobijedili.

''Musa Turčine..''

I dalje ostajemo na košarkaškom terenu. I dalje je fašizam i nacionalizam glavna tema. Kao da, uostalom, ta skupina nacionalistički zadojenih i zatupljenih osoba i zna bolje od toga. Naime, navijači košarkaškog kluba Zadar jučer su PONOVO na utakmici svog kluba protiv Cedevite zviždali, dobacivali i psovali našem reprezentativcu Džananu Musi.

Navijači, poznati pod nazivom ''Tornado'', prvo su Džanana izviždali po samom ulasku u igru. No, tu se nisu zaustavili. ''Domišljato'' su se sjetili mladom igraču otpjevati pjesmu ''Musa Turčine, napuši se ku**ine''.

I ne, nije ovo prvi put da oni koji sebe nazivaju navijačima – a u biti su samo jedni obični nacionalisti i fašisti – vrijeđaju Musu. Isti ''pjevački repertoar'' imali su i u oktobru, ali i sezonama prije toga.

Sve ovo se dešavalo u periodu od samo nekoliko dana. I to nije sve. Progutali smo mi još mnogo toga. Začepili smo uši, oči i dobro zatvorili usta, a otvaramo ih po potrebi - kada nam se servira još jedno s**nje, koje moramo progutati! Zamislite samo koliko ih u toku godine strpamo u sebe!

Pod kožu više ne može!

(Amila Alijagić)