Kao što rekoh, rijetki su koji nisu čuli ovu izjavu, ali ipak možda su još rjeđi oni koji je shvataju ozbiljno, vode se njome i oni koji kad je najteže zaista izađu na teren i pobijede.

Jedan takav primjer imamo u našoj Premijer ligi. Naime, prije samo nekoliko kola, FK Željezničar je skoro sve konce držao u svojim rukama, imali su četiri boda prednosti u odnosu na drugoplasirani Zrinjski i samo je bilo potrebno sezonu mirno privesti kraju i proslaviti titulu u Dolini ćupova.

Sa srcem se rodiš!

Igrali su derbi, tačnije pojavili su se na derbiju, ili onome što je još ostalo od nekadašnjeg sarajevskog derbija. Sarajevo koje je ove sezone lošije nego ikad prije ih je uništilo, pa je pravo čudo kako su iz te blijede utakmice izvukli i bod.

Doduše, čudo je onima koji su Željezničar gledali samo ponekad, ili pratili na rezultatima, pa vidjeli samo konačne ishode utakmica. Ko je gledao cijelu sezonu, vjerujem da ga ove blijede partije najtrofejnijeg kluba u BiH nisu iznenadile. Jer u čitavoj sezoni, na prste jedne ruke se mogu nabrojati utakmice na kojim je Željezničar dominirao i s lakoćom došao do pobjede.

Sve je to bila igra bez igre, a vile su ih nosale iz utakmice u utakmicu. Tome u prilog govori i činjenica da je u 90. i nekoj minuti susreta izjednačujući pogodak za Plave postigao golman Vedran Kjosevski. Ako to nije školski primjer sreće, ne znam šta jeste.

A neki će onda reći, ako je to sreća, šta je onda utakmica protiv Zrinjskog u Mostaru, kada je Željezničar u posljednjih nekoliko minuta primio tri gola, te tako Zrinjski uspio izvući bod iz ovog susreta, a Željo izgubiti dva.

E, to vam se desi kad imaš ekipu, ili čitav klub koji nema pobjednički mentalitet. Jer kako je nekada rekao Edis Mulalić: ''Što se srca tiče, s njim se rodiš ili ne rodiš. Niko ti ne može reći 'Evo sad imaš srce'''.

Na greškama se (ne)uči!

Prošle godine kada je Željezničar na sličan način izgubio titulu, rekla sam da svi navijači mogu još jednu sezonu sačekati da slave titulu, ukoliko vide da se neke stvari mijenjaju. Međutim, šta se tačno promijenilo u cijelom djelovanju kluba. Opet se dovode neprovjereni igrači, koji su najavljeni kao velika pojačanja, te se time dizala euforija među navijačima.

Gdje su oni sada?!

Andrej Modić iz Milana?! Zašto neko ko je došao iz Milana sjedi na klupi u Premijer ligi BiH?! Adi Mehremić?! Ko je pogledao i jednu utakmicu Željezničara, vidio je o kakvom se tu igraču radi. Vranješ?! Čovjek koji je, ako ništa, barem svojim iskustvom trebao napraviti neku prevagu, a na terenu se ponaša toliko nonšalantno, da ponekad izgleda zastrašujuće.

Dalje, Asim Zec je dobio suspenziju zbog ponašanja kakvo ne priliča igračima FK Željezničar, kako su naveli. U redu je kazniti igrače za neprimjereno ponašanje, ali suspendovati nekoga na svoju VELIKU štetu, baš i nema smisla, jer Asim Zec je od dolaska među Plave pružao zaista dobre partije.

Sada, Željezničar više ništa nema u svojim rukama. U petak na Grbavici dočekuju Zrinjski, a ukoliko pobijede imat će isti broj bodova. No, to im ne znači ništa, jer Zrinjski ima bolji međusobni omjer, pa će tako Plavi sa Grbavice moliti se svemu u šta vjeruju da Zrinjski napravi neki kiks do kraja sezone. Naravno, pod uvjetom da oni pobijede u svim preostalim utakmicama.

Sve dok Željo bude ''svoju djecu'' puštao da odlaze (najčešće u Zrinjski), jer traže neke veće cifre, sve dok se na same margine bude stavljao igrač kao što je Zajko Zeba – koji istina ne može više odigrati cijelu utakmicu, ali u mnogim je njegovo iskustvo moglo presuditi, sve dok se navijačima oči budu mazale raznim modićima i mehremićima, teško da će Željezničar biti prvak.

Sada ostaje da se navijači, igrači i Uprava kluba okrenu Kupu, nakon toga izgradnji neke nove tribine, jer to je u Želji već ustaljena procedura nakon što propadnu svi planovi vezani za sportski segment. Nastavi li se ovako, mogao bi Željezničar izgraditi i čitavu Općinu Novo Sarajevo.

Jer, znate kako se postaje šampion?!

(Amila Alijagić)