Naime, prilikom slijetanja aviona u kojem se nalazila delegacije Republike Turske na čelu s Erdoganom članovi njegovog osiguranja su zbog nedoličnog ponašanja te odbijanja procedura i redovne kontrole došli u verbalni, a zatim i kratki fizički okršaj s pripadnicima Granične policije BiH koja je nadležna za Međunarodni aerodrom u Sarajevu.

''Bili su agresivni, ponašali su se kao da su u svojoj zemlji. Uopće ne poštuju naše zakone. Došlo je do naguravanja kada je obezbjeđenje predsjednika Erdoana odbilo proceduru i redovne kontrole. Zaslužili su da svi budu privedeni i lišeni slobode'', kazao je za Avaz Zoran Galić, direktor Granične policije BiH.

''Svima mora biti jasno da se, bez obzira na to o kome se radi, moraju poštivati zakoni ove države. Samo pribranošću pripadnika GP-a Aerodrom izbjegnut je sukob većih razmjera'', istaknuo je Galić.

Jeste, nebitno ko su oni – moraju poštovani zakone države u koju dolaze. Moraju poštovati policiju, jer policija je država. Udar na njih je bio, jeste i uvijek će biti udar na državu. Najveći stepen nepoštivanja jedne zemlje. Pa makar to bio čovjek kojem je neko ovu državu ostavio u amanet.

No, budimo realni i iskreni, nije kriv Erdogan, niti njegovo osiguranje. Nisu krivi ni Arapi koji su za vikend roštiljali na zabranjenom mjestu na Vrelu Bosne. Nije kriv niko ko se tako ponaša u našoj zemlji i krši sva moguća pravila i zakone. Krivi smo mi. Krivi što smo dopustili. Krivi što se stoljećima ne možemo riješiti našeg podaničkog mentaliteta. Krivi jer ne tražimo poštovanje od drugih. Pa što bi nam ga onda oni i dali.

Kada je konkretno Erdogan u pitanju – uredu Turska je ozbiljna svjetska sila i svakako da nam laskaju njihove lijepe riječi (koje samo i ostaju riječi, no nećemo o tome sada). Ali, zar nam je to bitnije od nas samih, od onoga kako nas ostatak svijeta vidi?! A vidi nas kao državu podanika, u koju mogu ulaziti kako hoće i raditi po njoj šta im se prohtije.

Odbiti poslušnost policiji, a pritom izazivati sukobe  – vjerujem da bi bilo gdje drugo momentalno bili uhapšeni, a onda ko zna šta dalje.

Granična policija je svoj posao savjesno uradila, naši političari su Erdogana dočekali kao i inače, kao sultana, kao najvećeg i prvog među nama, o ovome se nisu oglasili. I time nam jasno dali do znanja da je Erdogan i njegova lijepa riječ zasigurno bitnija od onoga kako se NJEGOVO osiguranje ponijelo prema NAŠOJ policiji.

No, zašto da uopće tražimo poštovanje od bilo koga, kad ne znamo ni sami sebe poštovati?! Džabe se busamo u prsa patriotizmom i herojstvom, dok strani državljani napadaju našu policiju, a mi nijemi, slijepi i gluhi.

Dobrodošao sultane, osjećaj se kao kod kuće, bezuslovno Vam stojimo na usluzi.

(Amila Alijagić)