Ljudi koji pričaju sa svojim automobilom, ohrabruju ga ili mu daju imena, zapravo nisu nastrani već pokazuju znakove inteligencije, kaže psiholog Nikolas Iplej sa Univeryiteta u Čikagu u SAD-u.
“Historijski gledano, to je bilo tretirano kao znak gluposti ili infatilnosti. Ali, to je ustvari prirodna nuspojava onoga što ljude čini jedinstveno pametnima na ovoj planeti”, ovjašnjava Iplej.
Ljudi su oduvijek imenovali stvari poput mačeva, brodova… Postoje naučna i evoluciona objašnjenja zašto su to radili, a rade i danas, i to u tri slučaja – kada predmet izgleda kao da ima lice, jako im se sviđa i kada je nepredvidljiv.
“Svi ljudi imaju tendenciju da vide lica u stvarima. To je sposobnost koju smo usavršavali kao način razlikovanja potencijalnih prijatelja od potencijalnih predatora. Takođe, mi imamo sklonosti ukrašavati predmete koje izgledaju kao da imaju oči kako bi im dali ličnost. Dobar primjer toga bilo je stavljanje trepavica na stare VW Bube tokom devedesetih godina”, nastavlja ovaj stručnjak.
Ljudi danas znaju osjećati posebnu prisnost s automobilima, posebno ako se radi o vozilu koje je bilo uz njih i u dobra i u loša vremena. Istraživanja pokazuju da, što neko više voli svoj automobil, češće će s njim duboko povezati. Kod rijetkih pojedinaca ta emocionalna povezanost s vozilom zna postati ekstremna, a dobar primjer toga su rijetki pojedinci koji prema svojem automobilu osjećaju se*sualnu privlačnost.
Takođe, automobile je moguće gledati kao čovjeka jer su nepredvidivi, npr. pokvare se kad se najmanje nadamo, ponekad kao da namjerno neće upaliti… Kao da sprovode svoju volju.
“To je direktna posljedica superiorne ljudske inteligencije. Prepoznavanje onoga što se događa u glavi drugog čovjeka uključuje iste psihološke procese kao i kod prepoznavanja uma životinja ili čak gedžeta”, napominje Iplej, piše “BBC”, a prenosi “24sata“.
(Merima Druškić)