Sija Junuzagić je ispričala da je u srebreničkom selu Rešagići živjela do maja 1992. godine, kada odlazi u susjedno mjesto Dobrak zbog sigurnosti. Posvjedočila je da je 8. maja s rodbinom bila na brdu iznad sela Dobrak kada je čula da Rešagići gore, te dodala da je mogla vidjeti crni dim i plamen. Ona je kazala da joj je majka nakon dva dana ispričala šta se desilo u njenom selu.

“Mama mi je pričala da je tu noć iz podruma čula optuženog Slavka da psuje i govori: ‘Pali, šta čekaš!’ Nije mi rekla za koju kuću je to govorio. Slavka poznajem od prije rata”, kazala je.

Na upit odbrane zašto u istrazi nije spominjala optuženog i saznanja koja ima od svoje majke, svjedokinja je rekla da je to kazivala i da je odgovarala na pitanja koja su joj postavljali.

Tužilaštvo BiH tereti Milovanovića da je sudjelovao u napadu na selo Rešagići i naredio paljenje kuća, iz kojih su žene i djeca bili primorani izaći. Prema optužnici, napad na Rešagiće se desio 8. maja 1992. godine, a Milovanović je bio pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Skelani.

Svjedok Milan Đukić je ispričao da je u proljeće 1992. bio angažovan u rezervni sastav policije u Skelanima. On se prisjetio 8. maja 1992., kada se vratio iz Bajine Bašte i vidio da su kuće u selu Rešagići zapaljene.

“Selo je bilo izgorjelo. Tu su bile komšije naše. Muslimani su tu živjeli. To je šok za mene bio… Tu je prošla neka vojska. Lokalnom stanovništvu to nije palo na pamet. Bili smo kao braća… Bili su tu neki dobrovoljci, tako se pričalo. Ne znam da je bilo osoba koje su poginule u Rešagićima”, rekao je svjedok.

Naveo je da poznaje optuženog Milovanovića, za kojeg je kazao da je bio u rezervnom sastavu policije. Prema svjedoku, on nikada nije čuo da je optuženi bio s paravojnim formacijama i da je učestvovao u paljenju kuća u Rešagićima.

“Nisam čuo da je rezervni sastav policije učestvovao u akciji na Rešagiće. To nije bilo moguće”, pojasnio je svjedok.

Suđenje će se nastaviti 13. decembra, prenosi Birn.

(Fena)