Formacija Niški specijalci izvodila je civile iz kuća, stanova i strijeljali su ih ili klali. Prema tvrdnjama preživjelih civila jedna trećina ubijenih su bili Hrvati i Srbi, koje su srpske snage predstavljali kao žrtve Armije RBiH.

Upadi su izvršeni i na Dobrinji 3 gdje su muškarci odvedeni u zatvor Kula odakle su nakon nekoliko dana razmijenjeni tokom noći.

Tog 17. juna odjekivale su detonacije svakih 30 sekundi. Napadi su trajali do kasno u noć. 21. juni 1992. bio je sudbonosan za Dobrinju. Branioci Dobrinje pojačani specijalcima koji su po naredbi predsjednika Alije Izetbegovića nakon razgovora sa ratnim komandantom Dobrinje Ismetom Hadžićem Mutevelijom došli u noći 21. na 22. juni uspjeli su slomiti srpsku okupaciju.

Dobrinja se nije dala, na prve barikade odgovorili smo barikadama, nismo dozvolili da nas zatvore, prisjeća se Ismet Hadžić Mutevelija.

Naselje Dobrinja za agresora je bilo ne samo od operativnog, taktičkog nego i od strateškog značaja te je agresor i prije oružanog upada u Dobrinju plašio stanovništvo kako bi ih odgovorio od otpora.

Male grupe organizirale su se po dijelovima naselja. Dobrinja je već 5. maja bila na udaru srpskih snaga koje su transporterima izvršile ulaz u Dobrinju 1, 3 i 5 i Aerodromsko naselje.

Četnici su ušli preko noći od Trapara gdje je uništen prvi transporter JNA pogotkom Zajke Vatrenjaka. Lukavička cesta bila je njihova glavna saobraćajnica (današnja Želimira Vidovića Kelija).

Na jednom transporteru bila je postavljena zastava na kojoj je pisalo „Arkan“ te su borci imali dodatni motiv da ga unište.

Fikret Kereš Fića, jedan od najvažnijih dobrinjskih heroja u filmu „Dobrinja- opsada u opsadi“ Avde Huseinovića navodi da su dobili ručni raketni bacač i niko se nije smio usuditi da gađa osim Zajke Vatrenjaka. A onda je Fića preuzeo te je do ranjavanja uspio uništiti 10 transportera i 4 tenka.


(Patria/Admir Oručević)