Poštovani,

Ovim otvorenim pismom ne želim ulaziti u pitanje vaganja vaših pojedinačnih odgovornosti, a samim tim i etiketiranja krivaca za nastalu situaciju sa studentima Stomatologije, Farmacije i Zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu, već želim kao roditelj prvo apelovati na razum, a potom izraziti svoju duboku zabrinutost zbog vašeg odnosa spram ovog problema. Šta sve neodgovorno ponašanje može proizvesti svjedoci smo ovih zadnjih nekoliko dana kada su domaću javnost uzburkala dva događaja, slučaj bolesne djevojčice Nadin Smajlović i slučaj nehumanog vezivanja djece sa posebnim potrebama u Zavodu u Pazariću.

Za razliku od ova dva slučaja koji su eruptirali, slučaj sa studentima fakulteta Stomatologije, Farmacije i Zdravstvenih studija još uvijek čeka svoj epilog. Kao odgovorne osobe vrlo dobro znate da se ulazi u drugi mjesec kako se ne izvodi nastava na navedenim fakultetima od strane profesora Medicinskog fakulteta, odnosno uposlenika KCUS. Može li i hoće li na kraju svega epilog vaših sujeta i odnosa spram ovog problema, ne daj Bože, biti gubitak godine za ove studente ili ćete konačno shvatiti, a imajući na umu šta su u javnosti proizvela prva dva slučaja, da morate sve svoje sujete i antagonizme ostaviti po strani i iznaći rješenje za ovaj problem.

Osobe vaših referenci i funkcija koje obnašate, a koje bi također sa sobom trebale nositi i visok stepen odgovornosti, nisu smjele zaboraviti nekoliko stvari. Prvo, mnogi roditelji tih studenata nisu stali u odbranu ove države '92. - '95. godine da bi im djeca danas bila taoci nečijih politika, sujeta i ambicija. Drugo, mnoge roditelje ova školovanja debelo koštaju, lično izdvajam za svaku godinu 7.000 KM i sigurno još toliko za smještaj i druge troškove. Treće, mnogi roditelji su debelo zaduženi kako bi njihova dijeca ostvarila svoj životni san i želju. Četvrto, odgovorne osobe ne smiju biti kočnice, već naprotiv, one moraju biti podrška i u funkciji osposobljavanja mladih generacija koje trebaju sutra nastaviti da grade društvo i državu.

Kad sam već spomenuo slučajeve, bolesne djevojčice Nadin Smajlović, odnosno napada na dr. Edu Hasanbegovića i vezivanja bolesne djece u Pazariću nije zgoreg napraviti paralelu sa slučajem studenata. Zajedničko za prva dva slučaja je roditeljski očaj, možda u prvom slučaju manifestovan samo na agresivniji način. Zašto baš na takav način? Odgovor sami trebate naći između roditeljskog suočavanja sa dječijom bolešću i stanja u zdravstvu, odnosno društvu. Ne može menadžment KCUS danas za ljekare tražiti status službenih osoba zbog sve češćih napada na iste, a ne tako davno za njihovo otpuštanje i napuštanja navoditi razloge koji nisu primjereni toj struci. Neko nije upravu, pacijenti ili menadžment. Isti je slučaj sa Pazarićem, samo kriminal i javašluk su mogli dozvoliti onakav tretman za djecu. Kao roditelj ponovo apelujem da i sa studentima ne proizvedete isti takav roditeljski očaj. Roditelji ste, i sigurno dobro znate kako bi reagovali ako i kada bi vam djeca bila ugrožena.

P.S. Na kraju poruka običnim čitaocima i glasačima na izborima. Haram vam bio svaki glas politikama, strankama i pojedincima koji imaju ovakav odnos prema budućnosti ove države, a to su naša djeca.

(Patria)