- Sve mi se sastalo ovih dana. Prvo otvorenje Memorijalnog centra, zatim mom Asku rođendan 23. maja, jučer Bajram, danas dan kad je stradao. Nikako se ne osjećam dobro ovih nekoliko dana - kaže  Esma Slijepčević, Asimova majka.  

Esma se prisjetila posljednjeg susreta sa sinom Asimom.

- To jutro smo zajedno pili kafu i razgovarali. On se pripremao za kolkvij. Bio je baš nekako veseo. Kada se vratio opet je bio raspoložen, kaže mi da je bio u gradu. Predvečer mi je rekao da će izaći u grad s drugom, jer su se taj dan sreli. Ja sam ga opomenula da ne izlazi, jer je i prije pala granata. On mi je rekao kako stalno padaju granate i da želi izaći sa Samirom – priča  Esma.

Nastavlja svoje sjećanje na 25. maj 1995. godine i razgovore s Asimom.

-  Nas dvoje smo toliko bili bliski. Moj život se potpuno zaustavio nakon njegove smrti. Ja sam čak zapostavila i svoju kćerku kojoj je nakon toga zdravlje bilo mnogo ugroženo, jer nije imala moju pažnju. To me trgnulo nakon dvije godine. Borila sam se za njezino zdravlje. Međutim, i dalje je bez mog Asima sve teže. Zbog COVID-19 nismo mogli doći ovdje, na mezar. To mi je jako teško padalo, ali sada nastojimo to sve nadoknaditi – kaže Esma.

Istaknula je da je sve roditelje ubijenih na Kapiji Đukićev bijeg u Srbiju vratio na početak zločina.

-  Sve dok ne bude provedena pravda, mi nećemo imati mira – poručila je Esma Slijepčević, Asimova majka.

(Fena)