Zločin poznat kao Živa lomača dogodio se 14. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žene i djecu, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću. U kuću su ubacili granatu, te pucali na one koji su pokušali spasiti se bijegom kroz prozor. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik gdje su po njih došli Lukić i Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju – Kladanj.

Najmlađa žrtva je imala svega dva dana.

U povodu godišnjice, Edvin Kanka Ćudić, predsjednik UDIK-a, ističe: „Haški tribunal je utvrdio da je Višegrad u toku rata protiv Bosne i Hercegovine bio podvrgnut jednoj od najmonstruoznijih kampanja etničkog čišćenja. To nam govori da je taj grad jedno od najvećih stratišta u Europi poslije Drugog svjetskog rata. O kakvim se zločinima radilo na području te općine, pokazuje nam podatak da je to danas etnički čist grad. Bojimo se da će tako i ostati. Zbog kontinuiranog negiranja i prešutkivanja istine o dešavanjima u tom gradu, naša sjećanja na žrtve moraju biti još snažnija.“

Za zločin u Pionirskoj ulici pravosnažnom presudom u MKSJ osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. U junu 2018. godine Bosni i Hercegovini je izručen Radomir Šušnjar. U martu 2020. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je drugostepenu presudu kojom je Šušnjar osuđen na dvadeset godina zatvora.

Podsjećamo da je ranije UDIK objavio knjigu Ratni zločini u Višegradu – presude, unutar koje se nalazi ukupno devet presuda za ratne zločine počinjene u Višegradu donesenih pred Sudom BiH i Vrhovnim sudom FBiH, a kojima su osuđeni Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Nenad Tanasković, Novo Rajak, Oliver Krsmanović, Predrag Milisavljević, Vitomir Racković i Željko Lelek.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.    


(Patria)