Pokušavajući da pomogne ranjenoj ženi pogođen je snajperskim hicem. Nosilac je priznanja Zlatni ljiljan.

Iza Dževada je ostalo pet kćerki od kojih je najmlađa Dževada rođena nakon njegove smrti. Također, ostalo je bezbroj neispričanih priča o njegovoj karizmi i snazi ličnosti. Ostao je upamćen kao vođa koji je uvijek bio uz svoj klub i svoje prijatelje. Izuzetno je bio cijenjen među suparničkim navijačima Sarajeva sa kojima je bio prijatelj. Bio je poznat na navijačkoj sceni Jugoslavije. Dževad je u svemu bio prvi. Prvi kada je trebalo stati pred policiju ili drugu navijačklu grupu, prvi kada je trebalo zaštititi navijače Želje, ali i druge navijače ako su bili malobrojni. Prvi kada je trebalo spašavati život. Zato su ga svi cijenili.

Porodica Begić, osim Dževada, u ratu je izgubila i drugog brata Izeta koji je poginuo na brdu Žuč u decembru 1992. godine. Pogođen je snajperom, kao i Đilda, gotovo u isto mjesto, skoro u isto vrijeme. Razlika je bila tek desetak minuta. Bila je subota, isti dan kada je otišao Đilda. Po njima dvojici ulica u sarajevskom naselju Koševsko Brdo nosi naziv - Braće Begić.

Za kraj treba dodati da Udruženje navijača FK Željezničar svake godine organizuje turnir u znak sjećanja na Đildu, a porodica se zajedno sa navijačima svakog 11. jula okupi kod spomen-ploče.



(Lejla Trle)