“Istražilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine nalazi se na nepristupačnoj lokaciji u mjestu Tomašica, potok Grubinac, gdje koordinira aktivnosti ovlaštenih osoba na lokaciji na kojoj su započeti radovi na pripremi za proces ekshumacije i traženja nestalih osoba.

Postoje informacije da se na navedenom mjestu nalaze posmrtni ostaci žrtava bošnjačke nacionalnosti, ubijenih na području Prijedora 1992. godine”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Istaknuto je da je proces traženja nestalih žrtava iz Prijedora na ovoj lokaciji započet u koordinaciji s predstavnicima udruženja žrtava, koji su informaciju o lokalitetu dobili od osobe srpske nacionalnosti nastanjene na tom području.

"Na lokaciji se nalaze predstavnici Instituta za nestale osobe (INO) BiH, ljekar sudske medicine, pripadnici MUP-a RS Prijedor koji osiguravaju lokaciju, kao i potrebna mehanizacija za pripremu pristupa lokaciji", navedeno je u saopćenju.

Prema informacijama Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH), druga regija po broju nestalih osoba je Prijedor, i do sada je pronađeno i identificirano oko 2.588 žrtava s tog područja, a još uvijek se traga za oko 588 žrtava, piše Detektor.ba.

Najveća masovna grobnica koja je otkrivena na ovom području jeste Tomašica, iz koje je ekshumirano 435 posmrtnih ostataka, od čega 275 kompletnih tijela.

“Tijela ubijenih Prijedorčana pronađena su u 98 masovnih grobnica, a posljednja masovna grobnica koja je otkrivena jeste masovna grobnica u Derventi, na mezarju Prvi kvart, odakle je u septembru 2019. ekshumirano sedam tijela. Njoj je prethodila ekshumacija žrtava iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama 2017., kada je ekshumirano 137 posmrtnih ostataka, iz kojih je dobiveno 112 identiteta”, kazali su ranije iz INO-a za BIRN BiH.

Za zločine počinjene na području Prijedora, u Haškom tribunalu i Sudu Bosne i Hercegovine osuđeno je ukupno 37 osoba na 617 godina zatvora, kao i na kaznu doživotnog zatvora, koja je izrečena nekadašnjem predsjedniku RS Radovanu Karadžiću.

Masovna stradanja u Prijedoru počela su krajem aprila 1992. godine, kada su srpske snage preuzele vlast. Bošnjačko i hrvatsko stanovništvo bilo je obilježeno bijelim trakama, kao i njihove kuće i stanovi.

Uslijedili su napadi na okolna sela, stanovništvo je hapšeno i zatvarano u logore, među kojima su bili “Omarska”, “Keraterm” i “Trnopolje”, a mnogi su u ovim objektima i van njih izgubili živote.