Roditelji su ranije pisali i visokom predstavniku u BiH Valentinu Inzku upoznavši ga sa problemom s kojim se suočavaju. Inzko je odgovorio krajem septembra navodeći da ostaje opredijeljen da radi na rješavanju ovog pitanja.

"Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira više puta je apelovao na nadležne organe u RS da poštuju odluke Ustavnog suda BiH. Kao što Vam je poznato, u svojoj Odluci br. U 7/15 od 26. maja 2016., Ustavni sud BiH je između ostalog zaključio da “svi konstitutivni narodi i Ostali koji se tako ne izjašnjavaju, imaju pravo da jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele, što je u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i samo takvo tumačenje i postupanje u praksi je u skladu sa Ustavom BiH.” Jezik bošnjačkog naroda je bosanski. Prema tome, rješenje u ovom slučaju i dalje je u tome da svi javni organi u Republici Srpskoj u potpunosti poštuju i implementiraju ustavna prava bošnjačkog naroda na obrazovanje na bosanskom jeziku. Ja ću i dalje apelovati na organe Republike Srpske da ovo pitanje riješe što prije priznavanjem bosanskog jezika – kao što su to puno godina i radili“, naveo je Inzko.

On je istakao kako će nastaviti vršiti pritisak na relevantne organe da umjesto što ovaj problem održavaju u životu ulože ozbiljnije napore u njegovo rješavanje.

„U međuvremenu, čak i u ovoj situaciji koja nije idealna, važno je imati na umu najbolji interes djece. Ja vas pozivam da djecu šaljete u školu i da dalje ne ugrožavate njihovo obrazovanje i društveni razvoj. Ponovo želim da naglasim moju podršku i predanost ovom cilju. Budite uvjereni da ćemo mi raditi na ovom pitanju sve dok ne bude riješeno“, naveo je Inzko u pismu.

Roditelji su u pismu ministrici Trivić naveli da su bili primorani povući djecu iz škole dok se ne stane nastave ukraj ovoj diskriminirajućoj i krajnje ponižavajućoj praksi nametanja sintagme „jezik bošnjačkog naroda" kao maternjeg jezika učenicima Bošnjacima.

„Kao što vam je, gospođo ministrice, sigurno poznato, i u Srbiji, gdje smo manjina, učimo bosanski jezik kroz nastavu, kao i u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Kosovu, te nam se nigdje ne nameće kako da imenujemo vlastiti jezik. Jedino u zemlji u kojoj smo većina to nam se nameće. Tražimo da nam napismeno odgovorite ko konkretno i zašto osporava jednom konstitutivnom narodu da svoj maternji jezik zove njegovim pravim, pa i historijski utemeljenim imenom, a sve i da ga se ne smatra historijski utemeljenim naše je pravo da ga zovemo kako sami biramo. Tačka Ustava na koju se Vi pozivate jeste da djeca srpske nacionalnosti izučavaju jezik srpskog naroda koji se zove srpski jezik, a djeca hrvatske nacionalnosti izučavaju jezik hrvatskog naroda koji se zove hrvatski jezik, jedino naša djeca izučavaju jezik bosnjačkog naroda, koji, izgleda, nema ime, ili nemamo pravo da ga imenujemo. Nigdje u svijetu ne postoji praksa imenovanja jezika prema imenu naroda, čega ste, vjerovatno, i sami svjesni. Jezik, koji je osnovna značajka identiteta jednoga naroda, imenuje sam narod, a mi biramo da svoj jezik zovemo bosanskim, onako kako  Srbi svoj jezik nazivaju srpskim, ili Hrvati hrvatskim. To nam je pravo zagarantovano i sudskim presudama, državnim i entitetskim, koje se ne poštuju“, navode roditelji.

Pozvali su ministricu Trivić da dođe u Liplje sa pozitivnim rješenjem problema i uvede djecu u đačke klupe i tako dokažete i nama i javnosti, međunarodnoj zajednici i borcima za ljudska prava koji stoje uz nas, da naša djeca nisu diskriminisana i manje vrijedna u nastavnom sistemu RS-a.  

(NAP)