Papić je oglašen krivim za krivičnopravne radnje koje je poduzimao kao zapovjednik Treće čete Prvog bataljona u sklopu Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) protiv nesrpskog stanovništva, kršeći odredbe međunarodnog humanitarnog prava.

Konkretno, tereti se za izdavanje naredbi pripadnicima radnog voda, nečovječno postupanje i maltretiranje, te zastrašivanje i prisiljavanje na teške i ponižavajuće poslove, izlažući ih životnoj opasnosti.

Prema presudi Kantonalnog suda, Papić je pripadnike radnog voda, protivno njihovoj volji, uz psihičko zlostavljanje, prisiljavao na obavljanje teških i ponižavajućih fizičkih poslova, najčešće na prvoj borbenoj liniji, izlažući ih opasnosti po život, bez naknade i određenog radnog vremena, bez obzira na vremenske uvjete, a koje zadatke nisu smjeli odbiti, bojeći se za vlastiti i živote članova svojih porodica.

Između ostalog, tereti se da je četvorici pripadnika radnog voda naredio da s linije razdvajanja između VRS-a i Armije RBiH (u blizini Vrbanja mosta) izvuku tijela Boška Brkića i Admire Ismić, civila ubijenih 18. maja 1993. godine, koje su sugrađani kasnije prozvali sarajevskim Romeom i Julijom.

Prema tužbenim navodima, koje Sud smatra dokazanim, okrivljeni je spomenutim pripadnicima radnog voda zaprijetio kako će im likvidirati porodice u slučaju njihovog bijega, pa su oni radi zaštite života sebe i porodica, donijeli tijela do ulice Beogradska, a potom do mrtvačnice u Lukavici, izlažući se opasnosti zbog intenzivnih borbenih dejstava.

Istovremeno, Papić je okrivljen i osuđen i po tački optužnice kojom se tereti da je u proljeće 1994. godine u jednom bunkeru naredio trojici pripadnika radnog voda da eksploziv spakovan u četiri drvena sanduka, povezane kablovima i elektrodetonatorima, odnesu i postave u “crvenu zgradu”, koja se nalazila na liniji razdvajanja između Splitske i Beogradske ulice, i to u dio zgrade u kojoj su bili smješteni pripadnici Armije RBiH, te da je tada, bez razloga, pretukao jednog pripadnika radnog voda.

Također, oglašen je krivim da je u martu 1994., narednio radnom vodu da skinu zastavu Armije RbiH s jedne zgrade, izlažući ih opasnosti, te za prisiljavanje pripadnika radnog voda da tokom jedne noći prenesu iznimno veliku količinu pijeska na udaljenost od oko 200 metara, uz prijetnje kao i u prethodnim slučajevima.

Papić je usljed nedostatka pouzdanih dokaza oslobođen optužbi po jednoj tački optužnice.

Oštećeni u ovom predmetu su s imovinsko-pravnim zahtjevom, a u skladu s odredbama ZKP-a, upućeni na parnicu.

Troškovi sudskog postupka ‘padaju’ na teret budžetskih sredstava.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Vrhovnom sudu Federacije BiH.

Ponovni postupak u ovom predmetu uslijedio je nakon što je Vrhovni sud Federacije BiH djelimično uvažio žalbu odbrane i ukinuo prvostepenu presudu, kojom je Papić bio osuđen, također, na dvije godine zatvora.