Naime, Dodik i Cvijanovićeva su se kao kandidati vladajuće stranke za predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH prvi put pojavili na opštim izborima 2014. godine. Tada je šef SNSD ostvario izbornu pobjedu za predsjednika Srpske, dok je Cvijanovićeva bila poražena od tadašnjeg lidera PDP, Mladena Ivanića.

Uprkos navedenom porazu, Željka Cvijanović je zadržala povjerenje svog stranačkog šefa, pa je tako na izborima 2018. bila kandidat za predsjednika Republike Srpske, dok je Dodik odlučio da se kandiduje za najvišu funkciju u Sarajevu. Prije četiri godine oboje su odnijeli pobjedu.

Sada, uoči održavanja izbora u oktobru ove godine, lider SNSD odlučio je da ponovo napravi “rokadu” sa Cvijanovićevom, pa je ona kandidovana za srpskog člana Predsjedništva, a Dodik želi povratak u Palatu predsjednika Republike Srpske.

Politička analitičarka Ivana Marić za Srpskainfo kaže da je svima savršeno jasno da u SNSD odluke o tome ko će biti kandidati na izborima ne donosi ni Predsjedništvo ni Glavni odbor te stranke, već da, kako ističe, prvu i zadnju riječ ima Milorad Dodik.

– Navodne rasprave i odluke Predsjedništva i Glavnog odbora stranke predstavljaju izigravanje demokratije, a svi znaju da je jedini koji se o tome zaista pita predsjednik SNSD. Istini za volju, ništa bolja situacija nije ni u druge dvije vladajuće stranke u BiH, SDA i HDZ, čiji lideri, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, takođe ekskluzivno odlučuju o svim najvažnijim pitanjima, pa tako i o izbornim kandidaturama – kaže Marićeva.

Dodaje da je svima koji iole pažljivije prate politička zbivanja u Federaciji BiH poznato da Šefik Džaferović “pjeva” onako kako mu “svira” Izetbegović, a isto stanje vlada i u partiji Dragana Čovića.

– Borjana Krišto je odani i provjereni Čovićev kadar, pa zahvaljujući tome dobija kandidature i razne visoke funkcije. Šefik Džaferović i Željka Cvijanović takođe nisu ljudi koji donose odluke, već se na pozicijama nalaze isključivo zbog slijepe lojalnosti stranačkom vođi. U svim tim strankama postoji još dosta kvalitetnih kadrova, ali njima, očigledno, njihovi partijski lideri ne vjeruju u toliko mjeri da bi im povjerili najvažnije kandidature i funkcije u entitetima i državi – tvrdi Marićeva.

Komentarišući to što je nakon četiri godine mandata u Predsjedništvu BiH Milorad Dodik riješio da se ponovo kandiduje za predsjednika Republike Srpske, Marićeva ocjenjuje da je to, prvenstveno, zbog toga što lider SNSD, prema njenim riječima, shvatio da mu je mnogo jednostavnije funkcionisati u organima vlasti Srpske.

– Dodik u Predsjedništvu BiH nema ni približno onoliku moć kakvu ima u Republici Srpskoj. Njemu je u Sarajevu, osim toga, i prilično dosadno jer nigdje ne izlazi mimo zgrade Predsjedništva BiH iz bezbjednosnih razloga. Tome je najviše sam doprinio svojim zapaljivim i neodmjerenim izjavama. Za razliku od njega, drugi funkcioneri SNSD u zajedničkim institucijama tamo imaju prilično aktivan društveni život. Zbog svega navedenog, Dodik je riješio da se vrati u Banjaluku – zaključuje Marićeva.


(Admir O.)