Ona je poručila da u vrijeme pregovora Sindikata Univerziteta u Sarajevu (SUNSA) i Vlade Kantona Sarajevo medijski pritisak je sasvim uobičajeno i opravdano sredstvo pritiska jedne strane na drugu stranu. 

Stoga ovaj medijski istup Sindikata prihvata kao legitiman potez u kojem ipak pokušavaju manipulirati činjenicama, a činjenice su sljedeće:

- Da bi postali redovni profesor, i to ako ste jako talentovani i uspješni, morate proći bar jedan mandat izbora kao asistent, viši asistent, docent i vandredni profesor. Za takvo nešto u prosjeku vam treba oko 16 godina. Neka vam se to desi u 40. godini života, ako ste izuzetno uspješni, onda pred sobom imate još više od 25 godina do penzije. Dakle ako pretpostavimo da prosječni redovni profesor ima 54-55 godina, za sobom već ima 30-ak godina staža koji mu ulazi u platni izračun. Tako da redovni profesor u 54. godini uz novi koeficijent, topli obrok, prevoz i uračunati staž ima oko 4.400 KM ukupnu platu. Poređenja radi ukupna plata njegovog kolege u Zagrebu, otprilike iste dobi, je oko 4.200 KM, a u Beogradu (ako je ostvario dovoljan dodatak za naučne publikacije, jer taj dio nije zagarantovani dio plate kao na Univerzitetu u Sarajevu) je oko 3.000 KM - poručila je.

Ona je kazala da bi bilo lijepo kada bi se ovo poređenje po platama moglo preslikati i na pozicije ovih univerziteta na nekoj od prestižnih akademskih svjetskih listi poput Šangajske. No, to nije moguće jer nas tamo nema.

- Stoga ako Sindikat traži da se izvinem za grešku od 100 KM, poručujem da ću odmah to učiniti ako se oni izvinu zbog pozicije Univerziteta u Sarajevu u odnosu na Zagrebački i Beogradski univerzitet gdje su plate profesora manje, a kriteriji za izbor veći. No, nadam se da će se i to promijeniti uskoro - rekla je na kraju.

(Sead M.)