Trebinje je te 1993. godine bilo prožeto velikosrpskim ludilom i mnogi su ili podržavali takvu politiku ili gledali sa strane, praveći se da ne vide ono što im se događa pred očima.

Srđan Aleksić se odlučio suprotstaviti i to je platio životom. Baš na današnji dan, 21. januara 1993. godine, on je od batina spasio svog prijatelja Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja kojeg su divljački napala četvorica rezervista tzv. Vojske RS-a.

Vojnici su umjesto Alena pretukli Srđana koji je pao u komu i nekoliko dana kasnije preminuo. 

Aleksić je rođen 1966. godine u Trebinju. Otac mu je bio košarkaški trener, majka mu je umrla dok je još bio dijete, a brat mu je poginuo u nesreći s motornim zmajem. Srđan je bio plivačka nada bivše Jugoslavije, a aktivno se bavio i glumom.

Srđan je tog dana kad je nastradao također bio rezervist tzv. Vojske RS-a. Dok su svi ostali gledali kako mladi rezervisti maltretiraju Bošnjaka, Srđan mu je skočio pomoći. Četvorica vojnika zbog toga su se okomili na njega jer su ga smatrali izdajnikom. Preminuo je šest dana kasnije. "Umro je obavljajući svoju ljudsku dužnost", napisao je Srđanov otac na smrtovnici svom sinu.

Jedan od napadača nakon nekoliko mjeseci poginuo je na bojištu, dok su ostala trojica bila osuđena na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora. Čovjek kojeg je spasio živi u Švedskoj, a prijatelju svakog ljeta posjeti grob.

Dok je suđenje za ubistvo njegova sina bilo u toku, Rade Aleksić doživljavao je i razna poniženja. Među njima je i rečenica jednog od odvjetnika, branitelja optuženih: "Tako mu i treba kada je branio muslimana."

- A moj Aći, tako smo Alena svi odmilja zvali, sada je u Švedskoj, oženio se, ima dvoje djece. Svakog ljeta me obiđe kada dođe u Trebinje. Prvo ode na Srđanov grob, a onda kod mene. Eto, toliko sam uzbuđen da mu se ni prezimena ne mogu sjetiti - rekao je Rade Aleksić prije nekoliko godina za N1.

(Sead M.)