O'Brien, u bh. javnosti poznatiji kao "otac Dejtonskog mirovnog sporazuma", u našoj zemlji boravit će od 1. do 3. februara, a Kukuruzov status na društvenim mrežama prenosimo u cijelosti.

Iako sam po sebi nije zločin, Daytonski sporazum je rezultat zločina. Kao direktan rezultat zločina njegovo postojanje kao regulatora društvenog života predstavlja zločin s aspekta vrijednosti, načela i principa liberalne demokratije.

Najavljeni dolazak u BiH osobe koja se smatra "ocem Daytona" je vrijedna pažnje. Međutim, ova posjeta ne može predstavljati osnov za bilo kakav realan optimizam.

Jer, ako je otac bio spreman skrštenih ruku i zatvorenih očiju 30 godina posmatrati neuspjeh djela svojih ruku, onda se i ne može očekivati da će danas u svom pristupu nešto kvalitativno promijeniti.

Neće, a teško da i može, jer su snage iz vremena prije Daytona u proteklih 30 godina uspjele da se, zahvaljujući Daytonu, konsoliduju i ojačaju. A ojačale su u toj mjeri da ne skrivaju svoju namjeru da se ponovo vrate na linije i pozicije na kojima su bile u trenutku potpisivanja Daytona.

Ne treba gajiti iluzije da će se te snage i vratiti na preddaytonske pozicije ukoliko im predstavnici SAD-a i EU, kroz tzv. ustavne i zakonodavne reforme, ne isporuče ono što žele. A žele ono što nisu u cijelosti uspjele postići vojnom agresijom.

Nisu uspjele, ali nikada nisu ni odustale od tih ciljeva!

Ovo potvrđuje i naoružavanje susjednih država i istovremeno slabljenje odbrambene moći BiH, bez obzira što takav razvoj događaja predstavlja direktno negiranje i kršenje principa regionalne stabilnosti koji je kao obaveza ustanovljen samim Daytonom.

I takvo kršenje Daytona, "otac Daytona" toleriše!

Koliko je Dayton "konstruktivno rješenje" možda najbolje potvrđuje činjenica da je upravo Daytonski sporazum u proteklih 30 godina omogućio jačanje destruktivnih, a slabljenje državotvornih snaga i procesa.

Ovo je samo po sebi dovoljno kredibilan dokaz da se u samom "daytonskom rješenju" nešto mora promijeniti, jer njegova primjena nastavlja generirati i osnaživosti destruktivne snage.

Svako rješenje se mora procjenjivati na osnovu rezultata koje daje, a rezultat Daytona je sve manje države BiH i konstantno jačanje antidržavnih snaga.

Najavljeni dolazak Jamesa O'Briena u BiH neki razumijevaju kao dolazak glavnog ideologa Daytonskog sporazuma koji je u BiH, navodno, konačno donio mir.

Da ova tvrdnja nema pokriće u realnosti svima je već postalo jasno. Daytonski mir se sve češće manifestuje samo kao bosansko primirje!

Dolazak Jamesa O'Briena u BiH bi trebalo iskoristiti za ozbiljnu raspravu o slabim stranama Daytonskog sporazuma koje ozbiljno prijete da BiH ponovo vrate u preddaytonsko stanje.

S obzirom na činjenicu da se James O'Brien smatra "ocem Daytona", ova posjeta je idealna prilika da se otac suoči s neodgojenim, neotesanim i razmaženim djetetom koje građanima BiH već 30 godina stvara ozbiljne probleme.

Građani BiH su primorani početi razmišljati da li je neodgovorno ponašanje "daytonske djece" direktan rezultat ozbiljne nebrige za njihovo ponašanje "oca Daytona".

Uprkos svemu što se dešavalo u proteklih 30 godina, građani BiH u svojoj naivnosti i političkoj nezrelosti i dalje ne mijenjaju kurs vlastitih očekivanja od SAD-a (i EU), ali je veliko pitanje, posebno u kontekstu brojnih inicijativa za izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona BiH, da li su SAD i EU promijenile svoj kurs u odnosu na BiH.

Takva mogućnost, posebno u kontekstu ponašanja brojnih američkih i evropskih medijatora, nije isključena. Štaviše, ona postaje sve izvjesnija!

Jamesa O'Briena bi trebalo podsjetiti da je glavna intencija Daytonskog sporazuma, osim zaustavljanja rata (ne treba isključiti i osiguranje pobjede Billa Clintona na predsjedničkim izborima u SAD-u), za koji se kasnije pravno potvrdilo da je bio klasična agresija, ukidanje koncepta konstitutivnih naroda.

Ukidanje koncepta konstitutivnih naroda vodilo bi rekonstrukciji bosanskohercegovačkog pluralnog društva i povratku konceptu građanske demokratije.

Na ovaj najvažniji aspekt Daytona u svojim brojnim presudama konstantno ukazuje Evropski sud za ljudska prava koji naglašava da su glavni pregovarači u Daytonu bili svjesni da je koncept konstitutivnih naroda suprotan ideji ljudskih prava i sloboda. Međutim, oni su ipak nevoljko pristali na taj koncept, ali isključivo kao privremeno rješenje.

James O'Brien bi trebao javno obznaniti zašto se u politici SAD-a i EU prema BiH pravi kopernikanski obrat, tako što se ono što je privremeno nastoji transformirati u trajno?

Zašto se rezultat zločina nastoji postaviti kao trajno rješenje i osnova budućeg funkcinisanja države BiH?

Zašto, kada se već 30 godina pokazuje da Dayton može biti i jeste samo osnova za nefunkcionalnost i postepeno propadanje države BiH?

Dayton u vrijeme svog nastanka nije bio uzrok problema, on je bio njegova direktna posljedica.

Međutim, danas, 30 godina poslije se pokazuje da je Daytonski sporazum sam po sebi problem, jer njegova "rješenja" snažno omogućavaju, ne samo opstanak, nego i jačanje istinskog uzroka problema.

Kao ustavni mehanizam postepenog prevladavanja koncepta konstitutivnih naroda, sam Ustav BiH je predvidio nadređenost Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama svim drugim ustavnim normama.

Međutim, pristup brojnih američkih i evropskih posrednika prema BiH nakon Daytona, ukazuje da jednostavno ne postoji stanje "nakon Daytona", nego da se Dayton nameće i promovira kao trajno rješenje.

I takav pristup će se forsirati sve do iznemoglosti državotvornih snaga.

Put BiH u Evropsku uniju pokazuje se kao put u Dayton, a ne u Brisel, jer tzv. strukturalne reforme koje se, pod pokroviteljstvom SAD-a i EU, iniciraju i provode, vode ustvari očuvanju daytonske strukture.

James O'Brien bi građanima BiH trebao objasniti da li su i iz kojih razloga SAD odustale od građanske BiH koja je, kao ideja, položena u Ustav BiH?

Zašto SAD, zajedno sa svojim evropskim partnerima, vode BiH u preddaytonsko stanje ili u najboljem slučaju BiH drže zarobljenom u daytonskim rješenjima koja i nisu rješenja, nego okovi ropstva?

Umjesto nužne pravne dinamike, BiH se nudi pravna statika koja vodi u njen postepeni nestanak, jer daytonski statika se pokazuje ustvari kao dinamika i jačanje antidržavnih snaga.

Također, James O'Brien bi domaćoj javnosti trebao pojasniti da li je intencija Daytona zaista uspostava BiH kao građanske države ili, pak, izgradnja države BiH kao etničke zajednice kao kondominijuma susjednih država?

Posebno bi građanima BiH trebalo objasniti zašto se ustavne i zakonodavne reforme, pod supervizijom američkih i evropskih izaslanika, odvijaju u pravcu jačanja etničkog, a ne građanskog principa?

Zašto SAD danas napuštaju kurs koji su u Daytonu iskazale, a to je da su konstitutivni narodi samo privremena kategorija, prelazno stanje i da nisu niti mogu biti rješenje?

Zašto SAD nakon Daytona mijenjaju svoj politički kurs i umjesto ukidanja, nekada brže, a nekada sporije se kreću u pravcu očuvanja koncepta konstitutivnih naroda?

Mnogo toga govori u prilog tvrdnji da SAD i EU Bosnu i Hercegovinu ciljano drže u stanju daytonskih rješenja. Takvo stanje će trajati onoliko koliko je potrebno da se ono pokaže logičnim i prirodnim.

Potvrda tome može se pronaći i u činjenici da SAD i EU konstantno, u navodnom traganju za bosanskim rješenjem, idu ruku pod ruku sa "bosanskim problemom". A taj problem jesu velikodržavne i hegemonističko-kolonijalitičke politike susjednih država koje su i bile glavnim uzrokom bosanskog problema.

Uslov za rješenje svakog problema jeste izolacija i odstranjivanje uzroka problema, a SAD i EU ne samo da taj uzrok ne izoliraju, nego ga konstantno održavaju u stanju duboke involviranosti u sve procese u BiH i njegovom prisustvu nastoje osigurati legitimitet.

Nemoguće je ne postaviti pitanje zašto se državama koje su izvršile agresiju na BiH dopušta da odlučuju o unutrašnjim pitanjima BiH?

Proteklih 30 godina je pokazalo da se rešenje ne može postići ako se uzrok problema postavlja i nudi kao presudni faktor rješenja, a takav pristup prema BiH u američkoj i evropskoj politici se jednostavno ne može ne primijetiti.

Ako se uzrok problema nudi kao rješenje, nužno je postaviti pitanje šta se onda pod tim "rješenjem" podrazumijeva?

Da li je rješenje osiguranje i zaštita interesa susjednih država ili je to očuvanje interesa BiH? Važno je znati da jedno drugo isključuje!

Umjesto da kategorički zabrane miješanje Srbije i Hrvatske, kao država koje su izvršile agresiju na BiH, u unutrašnja pitanja BiH, SAD i EU uključivanje susjednih država nude kao rješenje za BiH. A svima je dobro poznato kakav je bio ishod uključenosti susjednih država u unutrašnja pitanja BiH.

Kako je moguće interese susjednih država prikazivati kao interes država BiH ostaje jasno samo onima koji takvo rješenje zagovaraju.

Dakle, SAD i EU nas nastoje uvjeriti da je moguće napraviti iskorak u razvoju BiH uz involviranje snaga koje su bile i ostale snažno usmjerene na razgradnju države BiH.

Činjenica da su susjedne države izvršile agresiju na BiH Jamesu O'Brienu možda nije bila poznata 1995. godine, ali je ona cijelom svijetu danas dobro poznata. A ova nesporna činjenica i politički i pravno, pa i moralno obavezuje.

Krajnje je vrijeme da James O'Brien tokom svoje posjete BiH ponudi rješenja za ukidanje Daytona kao rezultata agresije, genocida i drugih zločina, jer graditi budućnost na zločinu jednostavno nije moguće.

Zločin može biti samo osnova za odgovornost, a ne osnova za uređenje države BiH.

Spalimo iluzije prije nego što se one pokažu glavnim uzrokom vlastite propasti i uništenja države BiH.

Građanima BiH je poznato da je "otac Daytona" ponovo na službenom putu, ali karakter i ciljeve te službe mogu samo naslućivati. A te slutnje nimalo nisu dobre.

(Patria)