Gerilac, državnik i jedan od najživopisnijih lidera moderne istorije Fidel Kastro u subotu slavi 90. rođendan.
Velika većina Kubanaca ne poznaje život bez čovjeka koga jednostavnu zovu - Fidel.
"Svima će nam jednom doći čas", rekao je Fidel na kongresu Komunističke partije u aprilu, proglasivši vlastitu smrtnost. To je bilo dovoljno da nekoliko delegata zaplače.
Velika većina Kubanaca nije nikada živjela bez Fidela. Tokom svoje vlasti od 1959. do 2006. godine prkosio je desetorici američkih predsjednika. Uspostavio je komunistički režim pred vratima Sjedinjenih Država i navodno preživio 600 pokušaja atentata.
Fidel je rođen 13. avgusta 1926. godine u Biranu na istoku Kube, u vanbračnoj vezi španskog useljenika koji je postao veleposjednik Angela Kastra i njegove sluškinje. Poslije Fidelovog rođenja njegovi roditelji ozakonili su svoju vezu. Školu je pohađao zajedno s djecom najamnih radnika na farmama i od ranog djetinjstva svjedočio siromaštvu u kakvom je živjela većina Kubanaca. Studirao je pravo u Havani i odmah se upleo u politiku na fakultetu.
Mladi Kastro nije tajio svoje ambicije. Kolegama je govorio da želi "slavu i ugled" i nije ni izbliza živio kao spartanski revolucionar. Nosio je fina odjela i vozio kabriolet. Po završetku studija otvorio je advokatsku kancelariju, ali mu je politika ostala strast. Pedesetih godina se borio se za mjesto u parlamentu, ali je puč pod vođstvom Fulgencija Batiste spriječio izbore.
Batistina diktatura zaustavila je Kastrovu građansku karijeru i pretvorila ga u revolucionara. Godinu kasnije, Kastro je sa drugovima napao kasarnu u Santiagu. Pokušaj udara bio je tako loše planiran da ga je vojska s lakoćom osujetila.
"Osudite me. Briga me. Historija će me osloboditi", rekao je prkosni Kastro sudijama.
Osuđen je na 15 godina, ali je pušten nakon dvije pošto je Batista proglasio opštu amnestiju.
S bratom Raulom otišao je u Meksiko i tamo počeo da gradu novu revolucionarnu grupu. U egzilu je upoznao i mladog argentinskog ljekara Ernesta Che Guevaru, koji će mu kasnije postati saborac i učio se taktikama gerilskog ratovanja.
Kastro se vratio na Kubu jahtom Granma 1956. godine, a u zemlju je doveo još 81 gerilca. Nakon početnih poraza i gubitaka, grupa je polako dobijala na brojnosti i na zamahu. 1958. godine krenuli su u uspješnu ofanzivu protiv vojske. Batista je pobjegao iz zemlje na Staru godinu, a Kastro 1. januara 1959. godine proglasio pobjedu revolucije.
Kubom je vladao željeznom rukom, kršio ljudska prava i gušio demokratske pokušaje. Nacionalizovao je imovinu stranih kompanija, što ga je, zajedno sa reformom, dovelo u sukob s Amerikancima. Vašington je nametnuo trgovinski embargo, koji je na snazi i danas i organizovao neuspješnu invaziju protivnika Kastra na Ostrvu svinja 1961. godine.
Savezništvo Kastra sa SSSR-om i dopremanje sovjetskih projektila na Kubu 1962. godine svijet je dovela do ivice nuklearnog rata. Kastro se uprkos tome pozicionirao kao jedna od ključnih figura Pokreta nesvrstanih.
Kuba je nakon raspada SSSR-a potonula u duboku ekonomsku krizu. Mnogi se Kubanci sjećaju nestašica koje su trpjeli početkom devedesetih godina. Samo su prihodi od turizma i pomoć naftom bogate Venecuele spasili socijalističko vođstvo od propasti.
Fidel se odrekao vlasti u julu 2006. godine zbog teške, ali nikad objašnjene bolesti. Dvije godine poslije njegov brat Raul i službeno ga je naslijedio na svim državnim funkcijama.
Raul pak nema harizmu starijeg brata, ali nije naišao ni na kakav otpor u preuzimanju vlasti. Čak se potrudio da za deset godina upravljanja i pomalo liberalizuje državu.
Ipak, i dan danas Fidel je ostao kult i simbol otpora, kako na Kubi tako i u svijetu.
(Anesa Agović / CDM)