U intervjuu za “CdM“, ističe da je predrasuda da je bahata i sebe opisuje kao često nervoznu, a veoma emotivnu osobu koja ne zna da “izboroji do deset”. Pred njom je veliki beogradski koncert, drugi u karijeri, a navodi da voli sebi da postavlja izazove i da ih savladava.

Kada pogledaš unazad, šta ti padne na pamet kada se sjetiš sebe sa 22-23 godine u Helsinkiju, sekund prije nego što ćeš zapjevati pred milionskim auditorijumom…?

“Osjećala sam se užasno, povraćalo mi se, mislila sam da ću pasti u nesvijest. Toliko je to bilo strašno da sam pomišljala da se vratim i da ne izađem da pjevam. Tek kada je došlo finale, vjerovala sam da možemo postići dobar rezultat”.

Šta je za tebe sada izazov, kada je o karijeri riječ?

“Uvijek ispred sebe postavljam nove izazove. To ne mora biti neka još veća hala, jer sam u svim velikim halama pjevala. Možda da snimim duet sa Robijem Vilijamsom, to bi bilo baš dobro”.

Da li smatraš da si najbolja pjevačica u Srbiji? Ko je bolji od tebe?

“Nisam nevaspitana da tako nešto za sebe izjavim, ali nisam ni gluva i slijepa da ne vidim da ljudi to o meni često kažu. Hvala im na tome. Inače, nikad nisam voljela da se upoređujem sa drugima, tako da neću ni sada. Ali, naravno, ima sjajnih pjevačica kod nas, kao što su Jelena Tomašević, Aleksandra Radović…”

Tvoje kolege, pop muzičari, imaju običaj da se uvredljivo izražavaju o kvalitetu današnje narodne muzike, ali i tekstovima pjesama. Koliko je njihova osuda opravdana, a koliko ima pretjerivanja u tome?

“Radnik sam i ne volim da kukam. Izuzetno poštujem sve svoje kolege, ali umijeće bavljenja šou-biznisom i jeste prilagođavanje vremenu. Uostalom, muzika ne mora biti đubre da bi bila uspješna, a valjda sam ja primjer za to”.

Oni koji te ne poznaju, a prate tvoju karijeru i čitaju objave o tebi, često komentarišu da djeluješ bahato, prepotentno, nekulturno… Kakva si ti zapravo?

“Nisam ni bahata, ni nekulturna, samo sam često vrlo nervozna”.


(Admir Oručević)