Predstava otvara pitanje fašizma i strašnih zločina, te univerzalnog traganja za istinom i pravdom. Temeljena je na istinitom događaju iz 10. jula 1942., kada su u selu Jedvabne u istočnoj Poljskoj katolici Poljaci upali u domove komšija Jevreja s kojima su odrastali, nasilu ih zatvorili u ambar i spalili njih 1.600. Ovaj komad propituje zlo koje ljudima zamrači umove, pretvarajući ih u najgore zločince, spremne ubiti i one s kojima su do jučer živjeli i bili prijatelji.

U predstavi glume Dragan Jovičić, Izudin Bajrović, Tanja Šojić, Gordana Boban, Maja Izetbegović, Amar Selimović, Muhamed Hadžović, Boris Ler, Ermin Bravo i Adi Hrustemović.

Voditelj okruglog stola Pozorišnih igara Almir Bašović je, između ostalog, kazao da je predstava na izvjestan način užasna komedija u elementarnom smislu te riječi. Naglašava da likovi na početku izgovore kao djeca u razredu šta bi voljeli postati kad odrastu, ali da na kraju vidimo u šta su se usljed historijskih okolnosti pretvorili.

- Ta razlika između želja i htijenja lika i onog što uspiju ostvariti, taj disbalans i razmoilaženje, temeljna je osobina komedije. U ovoj predstavi smo vidjeli i koliko ono što je višak istorije određuje ljudsku sudbinu. Ovaj komad je aktuelniji nego što to možemo priznati sami sebi. Na momente sam bio oduševljen glumačkim rješenjima, načinom na koji su riješene neke uloge. Ovaj komad nije da ne nudi mogućnosti da se skrene u melodramu, u nešto što bi bilo na rubu parodije s obzirom na količinu emocija kojom se predstava bavi- istaknuo je Bašović.

Ermin Bravo, govoreći o svom liku, naglasio je da on djeluje kao apsolutno zlo, te da ga vidi kao pragmatičnu osobu koja se snalazi u svim režimima i situacijama, uvijek blizu vlasti.

On je ocijenio da predstava donosi i ono što sada živimo, određene ljude koji su bili zločinci i činili zločine svojim najbližim, komšijma, drugovima  iz razreda, te koji su odslužili svoje kazne, izišli iz zatvora i žive pored nas.

Maja Izetbegović je govorila o procesu rada na predstavi i radu s rediteljem, kako bi ostvarila svoju zahtjevnu ulogu.

- Moram da kažem da je u glumačkom smislu bilo iscrpljujuće staviti se na probama svaki dan u situacije da umirete, da vas siluju. Da to preživljavate nanovo i nanovo, a da to bude istinito. S jedne strane bilo je užasno naporno, imala sam i loše snove. A s umjetničke strane, rediteljsko-glumačke, bilo je veliko zadovoljstvo, kreativno i inspirativno. Mogu da kažem da me kao osobu nadogradilo. I znam da ću do kraja života sigurno pamtiti ovaj proces - navela je Izetbegović.

Nedžad Fejzić ističe da Dino Mustafić svoje režije bira temom, što je izuzetno važno. Ustvrdio je da se ovakvi tekstovi jedino rediteljski mogu upropastiti, što se nije desilo i zbog sjajnog glumačkog ansambla. Ovu je predstavu ocijenio jednom od Mustafićevih najboljih režija u zadnje vrijeme.

Aleksandra Spasojević navodi da ovakav ansambl u kojem svi rade kao jedan nije odavno vidjela.

Na ovom okruglom stolu zaključeno je da je riječ o predstavi vrijednoj promišljanja o čovjeku, zlu, religiji, krivici, etici, vrijednosti ljudskog života i svemu drugom što nas danas i uopće zbunjuje.
(Fena)