Tiflološki muzej (grč. typhlos – slijep, logos – nauka) smješten je na zagrebačkoj adresi Draškovićeva ulica 80 od 1956. godine, a sam muzej osnovan je tri godine ranije. 

U istoj zgradi, do koje vode staze za slijepe, nalazi se i Hrvatska knjižnica za slijepe te Hrvatski savez slijepih pri kojem djeluju i broje udruge, kao što je Šahovski savez slijepih koji ove godine obilježava 60. obljetnicu uspješnog djelovanja. Anadolu Agency donosi zanimljivosti vezane za taj objekat. 

Posebno zanimljiv niz eksponata čini muzejski prikaz pisma za slijepe, od njegova začetka do suvremenog Brailleovog pisma, koje je usklađivanjem hrvatskog zdravstva s europskim, postalo je i neizostavni dio ispisa lijekova.

Vinko Bek je krajem 19. stoljeća ovo pismo, tzv. brajicu, prilagodio hrvatskom glasovnom sustavu, odnosno glasovima č, ć, dž, đ, š, ž. 

Društveno zanemarivanje slijepih osoba prestalo je početkom prosvjetiteljstva u 18. stoljeću. Afirmacijom Brailleova pisma krajem 19. stoljeća, brajice, slijepe osobe dobile su jedinstveno pismo na kojem su se počele strojno umnažati knjige i čime je stvorena univerzalna komunikacija slijepih u svijetu, kaže Lucija Šoda, viši kustos muzeja. 

Prvi način bilježenja glasova za slijepe nastao je u 19. stoljeću u azilima za slijepe velike Britanije na načelu ”quiposa“, čvorastog pisma na konopu poznatog kod naroda Inka. I čvorasto pismo, kao i prijelazno, tzv. linijsko pismo, te strojevi za tiskanu brajicu prezentirani su u muzeju. 

Uz povijesni dio, muzej izlaže i kiparske radove dvoje slijepih umjetnika, čiji se originali nalaze pod staklom, a replike su dostupne za vizualni, ali i taktilni doživljaj osobama sa vidnim smetnjama. 

Poseban dio muzeja je crna ili tamna soba u kojoj posjetitelji koji nemaju vidne smetnje mogu osjetiti kako je biti slijep. Soba je potpuno mračna, bez ikakvih vizualnih senzacija, a sve na što se posjetitelj može osloniti su dodir i sluh. U toj sobi moguće je prepoznati izložene predmete, ali i zvukove koji se pojavljuju nakon otvaranje kliznog prozora kojega je pravo umijeće detektirati u potpunom mraku. 

Hrvatska knjižnica za slijepe, koja se nalazi u istoj zgradi, svojim korisnicima posuđuje velik broj knjiga na Brailleovom pismu ili u zvučnom formatu, na CD-u ili online. Pravo korištenja knjižnice imaju samo članovi knjižnice koji imaju teškoće sa čitanjem zbog vida, disleksije ili drugih poremećaja.

(Anadolu Agency)