Život i stvaralački put velike umjetnice predstavljen je u šest tematskih cjelina. Osim muzike kojoj je do posljednjeg dana bila posvećena, Jadranka Stojaković podjednako je voljela i slikarstvo pa se na ovom mjestu uspomena mogu vidjeti i neke od njenih grafika.

U Spomen kutku je Jadrankin životni i stvaralački put predstavljen u šest tematskih cjelina: Čarobnjaci; Putovanja, putovanja; Srce u olovci; Sve smo mogli mi; Anata Wa Dokonji i Da malo odmoriš dušu. Kist i boja, gitara i jedinstven glas ove multitalenotvane umjetnice, bili su zalog njenog višedecenijskog putovanja svjetskim stazama umjetnosti, o čemu svjedoči više desetina fotografija, rukopisa, LP i CD-ova koje danas baštini i čuva „Jadrankin kutak“, rekao je Adis Đubo kreator Jadrankinog kutka. 

Jadrankin kutak simbolično je otvoren na dan njenog rođenja, a svoje mjesto u njemu ima i knjiga Boje zvuka autorke Milke Čeremidžić koja je zajedno sa Majom Tatić idejni tvorac ovog mjesta sjećanja.

Jadranka Stojaković ostavila je veliki muzički i umjetnički pečat koji nam je ostavila u zalog,a koje će se periodično mijenjati i dopunjavati u Jadrankinom kutku. RTRS je ponosan na činjenicu da je Jadranka Stojaković bila član našeg kolektiva, na šta će trajno podsjećati ova novopostavljena izložba, izjavila je Maja Tatić urednica Muzičke produkcije RTRS.


Tematske cjeline, izložene u Jadrankinom kutku:

Čarobnjaci: priča o djetinjstvu i ranoj mladosti

Putovanja, putovanja: prvi nastupi, takmičenja i uspjesi   
   
Srce u olovci: kist i boja, slike, grafike

Sve smo mogli mi: najznačajniji nastupi i takmičenja u nekadašnjoj Jugoslaviji, singlice, LP-ji, festivali                          
                                                                                                 
Anata Wa Dokonji: japanska karijera, albumi, nastupi, život na Dalekom istoku, muke ratne i poratne, zemljotres             
                                                                                          
Da malo odmoriš dušu: povratak kući, liječenje, život u Banjaluci, posao u Muzičkoj produkciji RTRS-a

Osim fotografija, izložen je i dio njenih muzičkih instrumenata, dio scenske gardarobe, slika i grafika . 

                                                               
                                                            BIOGRAFIJA
STOJAKOVIĆ JADRANKA (rodjena 24. jula 1950. godine, u Sarajevu), diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1981.godine, profesionalnu  muzičku karijeru  započela   je 1968. godine nastupom u rodnom gradu, na  festivalu Mladi pjevaju proljeću. Nekoliko mjeseci kasnije, na poziv ujaka, tromboniste Vukašina Radulovića postaje član njegovog džez benda i naredne tri godine nastupa na koncertima po njemačkim i norveškim džez klubovima, svirajući repertoar  zasnovan na blues, jazz i country muzici. Noću je svirala i pjevala po klubovima, a danju je učestvovala, zajedno sa njemačkim građanima i američkim vojnicima “u civilu” na demonstracijama protiv vijetnamskog rata, pjevajući “Blowing in the wind”, Boba Dilana.
          
Po povratku u Sarajevo,  karijeru  je nastavila, izvodeći uglavnom svoje akustičarske kompozicije. Uz  grupu Kombo 6  najviše je nastupala u Kamernom teatru 55, gdje je  bila važan akter predstave “Usamljena gomila” (naŠa verzija rok opere Isus Hrist super-star). Tada je napravila i prvi snimak (obrada pjesme  Čaje Šukarije) za  Radio- televiziju Sarajevo, za emisiju "Na ti", koju je uređivao pjesnik Duško Trifunović i u kojoj je  nastupala  sve dok je ta emisija emitovana u tadašnjoj jugosloveskoj  televizijskoj šemi.
           
Na jugoslovenskom izboru za Pesmu Evrovizije 1972. godine, u sarajevskoj novoizgrađenoj Skenderiji , pjesmom Julija Marića , "Tik, tika, taka"(o starom satu) osvojila je  drugo mjesto. Sljedeće godine, na Šlageru sezone u rodnom gradu, izvodila je pjesmu "Pajaco" a nekoliko mjeseci kasnije, na Omladinskom festivalu u Subotici osvojila je prvu nagradu publike pjesmom Vlade Miloša "Ti ne znaš dom gdje živi on" ,koju je snimila i na prvoj singl-ploči, u izdanju Beograd diska. Ubrzo sa Bijelim dugmetom snima Bregovićevu pesmu "Čekala sam", ogledajući se prvi put u izvođenju jedne čisto rock kompozicije. U to vrijeme često je izvodila i Bregovićevu pesmu "Ima neka tajna veza" u akustičnoj verziji. U drugoj polovini sedamdesetih godina njena karijera razvija se u nekoliko pravaca: stalni je učesnik muzičkog serijala "Pjevam pjesnike",istrajavala je u namjeri da  obrada sevdalinki i drugih narodnih pjesama bude dio njenog repertoara, a objavila je, u saradnji sa grupama “S vremena na vreme” i “071” i više kantautorskih singlova   Kompozicija, autora Valerijana Zuje i Zdravka Šipke "Sve smo mogli mi", obilježiće 1975. godinu. Svoj kantautorski rad najbrižnije je njegovala  pišući muziku na stihove Desanke Maksimović, Ivana Gorana Kovačića, Alekse Šantica, Antuna Branka Šimića, ali i Vesne Krpotić i Duška Trifunovića, te nastupajući na manifestacijama kao što su Goranovo proljeće, Ohridsko ljeto i drugim, sličnim u svim ondašnjim republikama i pokrajinama. Taj dio repertoara uglavnom je izvodila i na otvaranju svojih nekoliko samostalnih izložbi, pretežno ulja i serigrafija, čime nije zapostavila ni svoje osnovno zanimanje, slikarstvo. Komponovala je muziku za dječje serije "Kaži mi, kaži" i "Putovanja", u produkciji Radio-televizije Sarajevo. U sarajevskom  listu "Oslobođenje" pisala je o novim grupama, u kolumni  "Mladi koji dolaze". Tih godina učestvovala je i na najznačajnijim jugoslovenskim muzičkim festivalima, uz šlager i na Beogradskom proljeću, Zagrebačkom festivalu, Opatiji, a osim nastupa u zvaničnoj festivalskoj konkurenciji, uvijek je, kao kantautor nastupala i na večerima "slobodnih formi". U perodu od '73. do '81. godine objavljivala je svako godine barem jednu singl- ploču, da bi nakon kompilacijskog albuma "Putovanja (PGP RTB, 1976. godine") 1981. objavila i prvi LP "Svitanje". Najveći uspeh postigla je pjesma "Što te nema", na stihove  Alekse Šantića, koju je veliki pjesnik napisao davne 1897. godine. Aranžmane za pjesme je uradio Rajko Dujmić iz Novih fosila. Sljedeće godine izašao joj je  LP "Da odmoriš malo dušu" na kojem  su radijski hitovi  "Svijet se dijeli nadvoje" i “Sve smo mogli mi”.
     
Za 14. zimske olimpijske igre u Sarajevu, održane 1984. godine, Jadranka (dobitnik estradne nagrade Jugoslavije), je komponovala i izvodila  muzičku temu prilikom dodjele olimpijskih medalja na Skenderiji, a ta muzička tema korišćena je i u dokumentarnom programu TVSA, posvećenom ZOI. Povodom tog velikog sportskog događaja izdala je i album "Ajde slušaj, slušaj”(Diskoton) koji je poklanjan učesnicima manifestacije. Zahvaljujući  novinarima, LP je  "otišao" i u Japan, a mjesec dana kasnije stigao je poziv za nastup na međunarodnom festivalu u Tokiju, gdje je, na napuštenom američkom aerodromu, pred oko trista hiljada posjetilaca izvodila  svoje, ali i obrade  jugoslovenskih narodnih pjesama koje je publika dobro prihvatila, pa se u Tokio, Hirošimu i Nagasaki, vratila i dvije godine kasnije. To je vrijeme kada je " Što te nema" postala i "Anatava dokonji" što bi japanci rekli.
Krajem 1985.godine godine objavila je četvrti album "Sve te više volim"koji je snimila sa članovima jazz grupe Birdland iz Banjaluke, a 1987. i peti, nazvan po naslovnoj pjesmi"Vjerujem". Ploču je uradila sa Rajkom Dujmićem (produkcija, aranžmani, klavijature) i Duškom Mandićem (gitara, bas, PPG programi).

Od 1988 godine Jadranka je živjela u Japanu ,gdje  je u Tokiju redovno nastupala  u organizaciji poznatih  firmi  Toshiba i EMI, snimala svoje i kompozicije japanskih autora, ali i obrade pesama "Đelem, đelem", "Kaleš bre, Anđo" i "Jovano, Jovanke" na japanskom. Prvi singl “Oriental wind”  objavila je u Japanu 1989., a CD "Duša" 1991.godine, kada je, promovišući pjesme, obišla više desetina radio stanica i pričala o svom stvaralaštvu i domovini. Sljedeće godine, na albumu "Anđo" obradila  je i  neke jugoslovenske narodne pjesme, 1995. na tržištu se našao i CD “Sarajevo balada”, a zatim  je 1996.godine u Njemačkoj snimila  CD “Baby Universe”, pjevajući na engleskom, japanskom i našem  jeziku. Na  albumu su  korišćeni etno elementi i instrumenti violina, saz, šamizen. Umeđuvremenu je album “Sve smo mogli mi” objavljen  u Južnoj Koreji. U Japanu objavljuje i albume "Hitori" 2001.,  godinu  dana kasnije "Moon Wil Guide you",  te  "Oto iro" 2007.godine. Te godine realizovala je i kopilacijski CD "Top of the world", deset  najboljih etno pjesama, na kojem je uvrštena i nova verzija Šantićeve "Što te nema" sačinjena u saradnji sa japanskim umjetnicima  Kido Natsukijem  i Naoki Kita.  U periodu od 1988. do  2010. godine snimila je  sedam albuma i pet singl CD-a, u saradni sa tamošnjim muzičarima  ali i kolegama iz Evrope i Amerike. Saradnici su joj i prateća grupa muzičara, koji sviraju akustičarske instrunmente, elektroniku, kao i tradicionalne japanske instrumente poput biwe(japanska vrsta leuta, skraćenog vrata). Godine 2002. osnovala je  vlastitu grupu "Space lab", sa kojom je nastupala na otvaranju ART centra "Esplanade" u Singapuru, (akustika+elektronika+video). Sa grupom je bila gost i na međunarodnim  festivalima u Evropi, u francuskom Marseju, festivalu "Lent" u Sloveniji, Baščaršijskim noćima u Sarajevu te u SAD  na  muzičkoj smotri u gradu Bellinghamu. U tom periodu komponovala je i muziku za video igrice (Konami), te muzičke teme za dokumentarni i dramski   program nacionalne televizije NHK. Posebno je značajan nastup sa filharmonijskim orkestrom za dokumentarni program  "Rimsko carstvo". Jedini je strani umjetnik, koji je za  NHK TV, povodom 50-te godišnjice emisije “Minnano uta”(Pjesma za sve) komponovala pjesmu “Dareka ga sazuo hiteita”(Neko je svirao saz), na čiji je sadržaj napravljen animirani film.(You tube-Columbia 2011.) . “Oči andjela” naslov je albuma, objavljenog 1998. godine, na kojem u saradnji sa dvije japanske operske pjevačice izvodi renesansnu duhovnu muziku. Jedan od najznačajnijih projekata, koji je realizovala u Japanu bio je svjetski muzički događaj pod nazivom  “Zero land mine”, posvećen uklanjanju mina u svijetu, pa i na prostoru bivše Jugoslavije, gdje su u višesatnom programu koje su prenosile brojne svjetske televizijske mreže učesnici bili značajni međunarodni umjetnici, među kojima je bila i Sidni Loper, te čuveni japanski producent i kompozitor Sakamoto Ryuici, autor muzike za kultni Bertolučijev film “ Poslednji kineski car”. Nastupala je i sa poznatim umjetnicima Miroslavom Tadićem,  gitaristom, a saradnici su joj bili i Walter Quintus (producent, violina), Mark Naussef (bubnjevi), Michel Godard(tuba), Howard Levy (bluz harmonika),Yasuhiro Kobayashi_Coba(accordion), te  Yoshiko Sakata(biwa) i Duncan C Macfarlane (producent), kao i grupa "KODO", koja svira tradicionalne udaraljke. Posebno mjesto u njenom japanskom muzičkom životu ima Takagi Masakatsu (pijanista, elektronika vido-art) s kojim je vizuelno  osmislila   zajedničke nastupe, dodajući "živom" programu  i tu modernu ( video )umjetničku koponentu

Od 2000.godine ,kada je imala prvi povratnički koncert u Sarajevu, na Balkan se vraćala svake dvije godine nastupajući različitim povodima i predstavljajući ovdašnjoj publici uz svoje stare pjesme  i obrade japanske tradicionalne muzike.  Poslednji CD "Daleko" snimljen je 2011.godine u zagrebačkom Kroacija rekodsu. 
   
Nakon povratka živjela je u Banjaluci,gdje je u Radio-televiziji Republike Srpske, kao producent, pomagala mladim pop i rok grupama i stvarala muziku za različite radijeske i televizijske programe. Preminula je 3.5.2016. u 66 godini.