Ovom prilikom najavljen izlazak iz štampe i Emininog romana na talijanskom jeziku "Nero sensibile/Senzibilno crno" u izdanju Izdavačke kuće Albatros iz Rima.   

Govoreći o tome kako se našla u knjizi italijanskih autora, Emina Gegić u razgovoru za Fenu kaže da je sve počelo pozivom koji joj je uputila prijateljica Ornella Dallavale, inače talijanski pisac i profesor matematike.

-Ispričala mi je sve o njenom projektu i pitala me da li želim da budem dio tima. Projekt mi se dopao u startu, jer mišljenja sam da ako smo sposobni da naučimo lekcije na vlastitim greškama, daje nam se mogućnost da evolviramo. A istorija je odličan učitelj - kaže ona.

"Le interviste con la storia“/Intervjui sa istorijom/, pojašnjava, zbirka je 12 tekstova u kojima historijske ličnosti daju vlastito mišljenje o suvremenim problemima vezanim za Covid-19. Koncept je da npr. Dallavalle postavlja pitanja o korištenju maski, o učenju online, distanci, o osjećaju dezorijentacije ili recimo o viziji budućnosti, a velikani poput Sokrata, Newtona, Kleopatre, Hobbesa...odgovaraju.

-Sad se pitate kako mrtvi mogu odgovarati. E baš tu je taj ludički Dallavallin momenat koji mi se dopao. Svaki od dvanaest pisaca je trebao da izabere jednu historijsku ličnost, jednog mentora, da istraži njegovu biografiju, da se detaljno upozna s njim ili s njom te da iz tačke gledista mentora odgovori na Dallavallina pitanja. Zadnje pitanje o aktuelnom preživljavanju je ipak postavljeno piscu-autoru priče - kaže Gegić.

Govoreći o konceptu knjige, ona kaže da je "odabrani mentor" u ovim pričama savjetnik i to ne bilo kakav savjetnik, pouzdani savjetnik, mudri vodič, u literaturi onaj koji je već prošao put kojim hodi junak, on je kao takav u stanju da da' junaku vrijedonosne predmete, alat, savjete..

-Razmišljala sam u koga da se pouzdam. Odlučila sam da uzmem za mentora stranca, baš kao sto sam i ja. Izabrala sam Marka Pola. Istraživač, putopisac, trgovac. Romantik. Bilo mi je divno sa njim. Priznajem da sam u jednom momentu poželjela da trgujem maskama na Putu svile -kaže.

Moto knjige je “Put u prošlost, odgovor za sadašnjost" jer je istorija nešto što se ponavlja.

-Recimo Španska groznica, koja je bila drugačija od Covid-a 19 no ipak pandemija, imala je tri do četiri vala: prvi u proljeće 1918., drugi u jesen 1918., treći u zimu 1918/1919, a neki naučnici tvrde da je bio i četvrti val 1920/1921 godine - pojašnjava.

Govoreći o romanu "Nero sensibile/Senzibilno crno?, Emina Gegić kaže da je predgovor napisala Barbara Alberti, poznata talijanska spisateljica, scenaristica, dramaturginja.

-Roman govori o omladini za vrijeme opsade, a velika inspiracija su mi bili moji školski drugovi i drugarice iz Prve i Četvrte gimnazije, te studenti i profesori sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu - podvukla je.

Emina Gegić diplomirala je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Nakon toga se specijalizirala u Milano za figuru telereportera, što je, kako objašnjava, televizijski reporter koji je u stanju da sve sam napravi, osmisli, snimi kamerom, montira...nešto kao u filmu filmmaker.

Govoreći o svom životnom i umjetničkom putu nakon dolaska u Italiju, kaže da je po dolasku u Italiju shvatila da ono što najbolje zna da radi tj. da piše nije bilo moguće. Morala je prvo da dobro nauči talijanski jezik, pa tek onda da se usudi da piše na tom kompleksnom i bogatom jeziku.

-Osjetila sam se kao invalid, kao violinista bez prsta. Skovala sam plan. Dok učim jezik, radiću. Radila sam kao barmen, kao prodavačica aluminijuma, kao privatni detektiv...A onda  od prijatelja saznajem da na poznatom koledžu za filmmaking traže docenta za scenario. Otišla sam na trosatni casting i dobila posao. Niko nije bio sretniji od mene. I tako, dok sam učila studente o sedmoj umjetnosti, oni su mene učili talijanski jezik - rekla je ona.

Danas Emina Gegić vodi atelje za umjetnicke discipline u Milanu, Art River, radi svoj posao i osjeća se dio kolektiva. I kako kaže, još uči italijanski jezik

Govoreći o pozorišnoj, filmskoj sceni u Italiji i koliko ona pruža mladim autorima, Gegić kaže da je po dolasku u Milano začudilo što Italijani podrazumijevaju umjetnost kao hobi. Skoro svi umjetnici su bili prinuđeni da imaju prihode iz kase koja nije bila ni pozorišna, ni filmska, ni literarna.

-Ipak, Milano kao metropola od milion i po stanovnika i pet miliona ljudi dnevno koji rade ili troše u gradu, je veliki pokretač mogućnosti. Ili, bolje rečeno, bio je veliki pokretač mogućnosti. Trenutno su talijanski umjetnici na stand-byu, preživljavaju i manifestuju. Vlast ne smatra da su kultura i umjetnost neophodni. Ipak, za vrijeme lockdowna, većina građana je sačuvala duhovni mir čitajući romane, gledajući filmove, serije, portrete...Kultura i umjetnost su neophodni -podvukla je u razgovoru za Fenu scenaristica, dramarturginja i spisateljica Emina Gegić.

Emina Gegić diplomirala je na ASU Sarajevo, odsjek za dramaturgiju u klasi pokojnog profesora Marka Kovačevića, specijalizira se za figuru telerepotera na “Multimediamente S.r.l.”, Tv mreže Mediaset u Milanu.

Predaje filmski scenario i kreativno pisanje u Italiji (Creative Media Institute “SAE Institute Milano”, “Acts factory”, “Asuni Film Festival”, “Milano Film Festival”, “Notari”, “Art River”...)

Pisac je pozorišne predstave “Sarajevska proročica” u produkciji Gruppo Asse i izvedbi u Teatro Franco Parenti u Milanu (tournee), dramaturg na predstavi “Galileo Galilej” u režiji Dubravka Bibanovića, Narodno pozorište Tuzla, asistent dramaturga na predstavi “Ay Carmela” u režiji Roberta Raponje, SARTR, co-autor pozorišne predstave “Tajna mlade udovice” u režiji Šemsudina Gegića, Narodno Pozoriste Mostar, redatelj lutkarske predstave “Olimpia abbandonata”, Opera dei Pupi Milano, asistent produkcije docu-reality-a “Sex Therapy” MagnoliaTv Milano, pisac dramatizacije za predstavu “360° bijesa”, Intimo Teatro Internazionale Milano (Tournee), dramaturg na predstavi “Titu Andronicu. Su mudadura” u reziji Daniele Monachella, Mab Teatro Sassari Italija… Koautor  dokumentarnog filma “Ambasadori uče jezike”, Flash Production Sarajevo, scenarista i koreditelj  dva animirana kratka filma “Sve u redu, umro sam” i “Siromaštvo nije romantično” Flash Production i FRTVBiH, 2017. godine u Milanu osniva “Art River – atelje  za umjetničke discipline” gdje radi kao umjetnički direktor i docent za filmski scenario i kreativno pisanje.

Autorica je dvojezične stručne knjige “Dida - Didaskalija u dramskom tekstu” - Infinito edizioni Roma.


(FENA)