Bjekstvo Amela Sejfovića se dogodilo 3. septembra 2017. godine, a uhapšen je 11. septembra na lokalitetu između Visokog i Kiseljaka.

Prema uputama Sejfovića koji je osmislio plan bjekstva, članovi grupe su sve vrijeme komunicirali šifrirano putem mobitela i dogovarali detalje bijega. Između ostalog, tražili su stan u kojem se nakon bijega Amel Sejfović trebao kriti, utvrđivali rute kretanja motora i automobila nakon bijega iz KPZ-a. Nabavili su automatsku pušku kalašnjikov koja je , koja je pronađena prilikom uviđaja u Tušnjićima. 

Nabavili su pištolj koji je upakovan u paket i pričvršćen konopcem spušten preko otvorene kupole na krovu KPZ-a u teretanu, a zatim predat medicinskom tehničaru Igoru Milošu koji se tereti da je pištolj čuvao i držao u ambulanti a potom ga predao Sejfoviću kada je ovaj to od njega zatražio. 

Zatvorski stražar Nikola Simić tereti se da je omogućio Sejfoviću da nesmetano iznese pištolj iz ćelije, te mu prilikom izlaska u šetnju u krugu KPZ-a bez adekvatne kontrole i nadzora omogućio bijeg.

Nakon bijega, ispred KPZ-a, Amela Sejfovića na motoru je sačekao Mirza Fazlić, koji ga je odvezao do garaža u tunelu u ulici Hakije Kulenovića, a nakon toga su se automobilom uputili prema Visokom. Dok se Amel Sejfović krio na području Tušnjića, Sanjin Borčak mu je pomagao tako što mu je na različitim lokacijama ostavljao hranu, odjeću, telefone, SIM kartice te je imao zadatak da ga preveze na sigurnu lokaciju.