Rezultate istraživanja je zaključio Dr Matt Cassels koji je analizirao podatke iz 10-godišnje studije nazvane Toddlers Up Project koja je imala za cilj da prati socijalni i emocionalni razvoj djece u dobi od 2 do 12 godina. Casselsova studija se fokusirala na djecu s niskim kognitivnim sposobnostima i njihovim odnosom s porodicom, vršnjacima, učiteljima – i ljubimcima.

Casselsovo Istraživanje je pokazalo da kućni ljubimci imaju jako velike i neočekivane učinke na socijalne vještine djece. Nimalo iznenađujuće, djeca koja se suočavaju s teškim vremenima kao što su razvod roditelja ili generalno teški uslovi za život su gotovo uvijek bolešljiviji od svojih vršnjaka, a često i slabiji u školi. Ta ista djeca se takođe više oslanjaju na svoje ljubimce nego na vršnjake.

“To je stvarno čudno”, kaže Cassels. “Oni vjerovatno osjećaju da im njihovi ljubimci ne sude, oni nemaju svoje probleme i tu su da samo slušaju njihove.”

Djeca koja su snažno vezana za svoje ljubimce su takođe bolja u društvenim situacijama, pomaganju drugima, saradnji, dijeljenju i interakciji. Povezivanje s kućnim ljubimcem je doprinijelo njihovoj sposobnosti da se povežu i s ljudima.

Casselsovo istraživanje sugeriše da se naše veze sa životinjama mogu promatrati kao i naši odnosi s drugim ljudima.

Prethodna istraživanja su pokazala da kućni ljubimci mogu pomoći djeci s autizmom da pokazuju bolje socijalne vještine, posebno ako su te životinje psi. Djeca koja redovno komuniciraju sa psima bolje komuniciraju s ljudima, te bolje reaguju na društvo oko sebe. Druge studije su zaključile da kućni ljubimci mogu poboljšati saosjećanje, samopouzdanje, i smanjiti stres kod djece, piše CDM.

(Alen Avdić)