Međutim, ovaj fenomen uglavnom se odnosi na velike zapadne zemlje te se bh. poslodavci još uvijek se ne trebaju plašiti da će taj trend doći i kod nas te da će poslodavci ostati bez najboljih zaposlenika. 

Psiholozi ukazuju na to da su razmišljanja o tome da li ostati na dugogodišnjem radnom mjestu, biti u okvirima komforne zone ili dati otkaz i krenuti u nekom sasvim drugom pravcu, sasvim normalna. Čovjek cijeli životni vijek uči i sami psiholozi savjetuju da je promjena životnih navika nerijetko i dobra, kako bi se izbjegla rutina i pokrenule pozitivne promjene. 

U svijetu postoje drastični primjeri gdje su ljudi dali otkaze i svoj život promijenili iz korijena. Tako je npr. direktorica jedne multinacionalne kompanije dala otkaz i zaputila se prema egzotičnim otocima. Objašnjenje za takvu odluku bila je da želi novi život i da se ne boji onoga što je ispred nje. Ipak, ti primjeri česti su u zapadnim zemljama, dok u Bosni i Hercegovini to i nije čest slučaj. 

Generalno krize treba promatrati s drugog aspekta, nikako ne kao nužno loše. Brojni sociolozi i psiholozi tvrde  da krize, pored svih poteškoća koje donose sa sobom, ujedno mogu biti i dobar okidač ili pokretač pozitivnih promjena. Mogu navesti na preispitivanje vlastitih prioriteta i preslagivanje vrijednosti. Na taj način posežemo i za tim da provjerimo koje su naše mogućnosti. Upravo zbog toga se u kriznim ili vanrednim okolnostima, dešava i to da ljudi daju otkaze u nastojanju da dokuče i svoje nove mogućnosti. 

Istovremeno, kako to navodi psihologinja Dragica Barbarić, postoje i drugi razlozi za promjenom posla. 

„Naravno, postoje i drugi razlozi u podlozi želje za promjenom posla ili kompanije. Nekim ljudima je godina bila nabijena brojnim teškim emocijama i žele pobjeći od svega što ih podsjeća na to razdoblje, uključujući i posao“, istakla je Barbarić. 

Dakle, nove krize sa kojima se susrećemo donijele su i nova razmišljanja, ali i diskusije. Tako je „veliki otkaz“ inspirisao nastajanje novih termina koji opisuju radne revolucije - „veliku reimaginaciju“, „veliko resetovanje“ i „veliku realizaciju“. Ovi narativi objašnjavaju kako preispitujemo ulogu posla u našim životima.

Zaključak je da generalno teška lična iskustva i društvene krize ne mora biti nešto što je nužno luše. Određena životna iskustva rezultiraju promjenama u životnoj filozofiji pojedinca koji počinje više cijeniti vlastito postojanje i ljepotu života, mijenja redoslijed životnih prioriteta gdje pojedinac nerijetko shvata kako i male stvari ili nematerijalne stvari mogu biti važne, ojačava duhovnu ili religijsku komponentu života koja mu nudi objašnjenja o smislu vlastitog života, tvrde psiholizi. 




Piše: Aldina Rovčanin