Kako je u odgovoru iz OHR-a rečeno Feni u skladu sa onim što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine potvrdio u svojoj odluci iz 2012. godine, Ustav BiH utvrđuje da je država BiH titular državne imovine, uključujući i neperspektivnu vojnu imovinu.

Iz OHR-a su pozvali ponovo političke stranke da usvoje državni zakon o raspodjeli državne imovine, koji bi bio u skladu sa odlukama Ustavnog suda BiH, ali nisu odgovorili na pitanje da li će OHR, kao garant Dejtonskog mirovnog sporazuma čiji je dio i Ustav BiH, poduzeti konkretne poteze u ovom slučaju.

– Usvajanje državnog zakona jedini je način da se osigura pravna sigurnost i iskoristi ekonomski potencijal ove imovine. Niko ne bi trebao dovoditi u pitanje vladavinu prava – naveli su.

Ova odluka zvanično je donesena s ciljem omogućavanja određenih investicija koje Doboj planira, ali je protivna je opetovanim odlukama Ustavnog suda BiH čime je i pokazan nedostatak registra za praćenje imovine pod zabranom raspolaganja.

Također, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kazao je da će taj entitet učiniti sve da svu imovinu vrati u svoju nadležnost novim zakonom o nepokretnoj imovini.

Posljednji takav zakon usvojila je Narodna skupština Republike Srpske, a na dan stupanja na snagu visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt suspendirao Zakon, a potom je Ustavni sud BiH donio privremenu mjeru zabrane primjene zakona do konačne odluke u meritumu.

Članovi Predsjedništva BiH, državni poslanici i delegati podnijeli su potom i zahtjev za ocjenu ustavnosti jer o državnoj imovini, kazali su tada, može odlučivati samo Parlamentarna skupština BiH.

Ustavni sud BiH već u renijih šest predmeta, prije posljednjeg vrlo jasno presudio da Narodna skupština bh. entiteta Republika Srpska nema ustavne nadležnosti da raspravlja o državnoj imovini jer je to isključiva nadležnost Parlamentarne skupštine BiH.

Prema tom entitetskom zakonu, nepokretna imovina koju koriste vlasti RS-a, jedinice lokalne samouprave, javna preduzeća, javne ustanove i druge službe koje je osnovao RS, “po sili zakona” pripada njima. To je u suprotnosti sa odlukama Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika u BiH.

Naime, Ustavni sud BiH je u svojoj odluci iz septembra konstatirao da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za reguliranje pravne materije koja je bila predmet tadašnjeg zakona o nepokretnoj imovini.

Inače, sama najava da će se ponovno aktuelizirati pitanje zakona čiju je neustavnost utvrdila najviša sudska instanca u BiH – Ustavni sud BiH, izazvala je brojne reakcije u bh. javnosti.

Raspolaganje imovinom koja je ostala nakon raspada Jugoslavije 

Raspolaganje imovinom koja je pripala državi Bosni i Hercegovini u procesu raspodjele imovine među bivšim republikama socijalističke Jugoslavije zabranjeno je od 2005. godine. Tu je odluku nametnuo tadašnji Visoki predstavnik Paddy Ashdown. Riječ je vodama, šumama, vojnim i drugim objektima kao i drugoj imovini koju je naslijedila Bosna i Hercegovina nakon raspada Jugoslavije 1990-ih.

Odluka je na snazi sve dok ne bude usvojen novi zakon “kojim se uređuje provođenje kriterijuma koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, entiteta Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta”.

Može se kazati da su različiti interesi doveli do toga da zakon nije usvojen do danas. 

Predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik kaže da „pregovora oko državne imovine neće biti, jer ona ne pripada državi, nego entitetu“.

„Mi nećemo dijeliti našu imovinu sa Bosnom i Hercegovinom. Ovo je pitanje na kojem će biti ili neće biti Bosne i Hercegovine“, rekao je Dodik.

Ko smije knjižiti državnu imovinu? 

Traži se pravni model koji se odnosi na privremenu mjeru zabrane primjene Zakona o nepokretnoj imovini Republike Srpske. Jedno od rješenja je priprema izmjena i dopuna zakona. Ovo je stav predsjednika Narodne skupštine.

„Trenutna mjera je onesposobila primjenu našeg zakona i mi ćemo morati da ga usvojimo u nekom drugom obliku da bi smo zadržali pravni kontinuitet, ponavljam, pravnih odluka RS.“, kazao je predsjednik NSRS Nenad Stevandić. 

Institucije Bosne i Hercegovine nadležne su i obavezne za pripremu i donošenje Zakona o državnoj imovini. Entitetski pokušaji regulisanja ovog pitanja su gubljenje vremena i na njihovu štetu, kazao je pravobranilac BiH. Pravobranilaštvo je već utvrdilo promjene prenosa prava raspolaganja državnom imovinom.

„Dakle, imamo takvih slučajeva. Vode se određeni postupci i utvrđuju se činjenice kako bi se na kraju izdejstvovala odgovarajuća odluka po stavu Pravobranilaštva BiH, na način da državna imovina bude adekvatno zaštićena.“, kazao je pravobranitelj BiH Ismet Velić za BHRT.

„Pitanje imovine i imovinsko-pravnih odnosa RS je riješeno. Nešto što je već riješeno, mi to pravnici kažemo, da notorne činjenice ne treba dokazivati. To je de facto i de jure.“, objašnjava Milimir Govedarica, glavni pravobranitelj RS-a. 

Na nepropisno knjiženje državne imovine upozorava se godinama unazad. Imovina se upisuje na Republiku Srpsku i na lokalne zajednice u Federaciji Bosne i Hercegovine. Primjeri su u Mostaru, Neumu, Grudama, Čapljini. Na ovo upozorava Muharem Cero, stručnjak iz oblasti državne imovine: „Presuda U1/11 nedvojbeno je utvrdila da je Bosna i Hercegovina titular vlasništva na imovini država Bosna i Hercegovina, ali i titular prava i obaveze da to pitanje reguliše.“

Zakon o nepokretnoj imovini RS suspendovao je i Visoki predstavnik 27. februara. 

Parlamentarna skupština BiH je mjesto gdje bi se trebalo rješavati pitanje državne imovine. 

„Najbolje bi bilo da sjednemo i da na Zajedničkoj sjednici oba doma da definitivno definišemo šta je to državna imovina, šta se od te imovine može dati na upravljanje entitetima, kantonima, županijama, Distriktu Brčko, općinama i da jednom za svagda to pitanje završimo.“, kazao je Zlatko Miletić, delegat u Domu naroda PS BiH iz Kluba Hrvata. 

PIC je još 2004. godine zatražio od Bosne i Hercegovine da nađe trajno rješenje. 

Godinu kasnije, OHR je nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine.

Važna je državna imovina u secesionističkim namjerama  

Vlasništvo nad državnom imovinom bi moglo prije svega značiti korak bliže secesionističkim planovima za koje se zalaže Milorad Dodik. 

Muharem Cero, stručnjak za državnu imovinu, rekao je za Al Jazeeru da Zakon o nepokretnoj imovini Republike Srpske, ne bude li osporen, može promijeniti ustavnopravni karakter Bosne i Hercegovine, odnosno pomoći Dodiku u njegovim planovima o podjeli Bosne i Hercegovine.

„Od jedne visoko decentralizirane države Bosna i Hercegovina bi ušla u kapacitet koji dobro priliči ratnim ciljevima; ušla bi u kapacitet unije, tri etnoteritorijalne jedinice, ušla bi u kapacitet konfederalne zajednice“, rekao je Cero, dodajući da bi takvo ustavnopravno uređenje Bosne i Hercegovine omogućilo drugi korak tog čina, a to je pravo na samoodređenje do samootcjepljenja.

„Entiteti imaju dosta prerogativa države: imaju zakonodavnu vlast, imaju izvršnu vlast… Šta nemaju? Imaju teritoriju, ali nemaju vlasništvo nad tom teritorijom“, rekao je Cero za Al Jazeeru. 

Smije li poštivanje odluka Ustavnog suda BiH po pitanju vojne i državne imovine biti pitanje “političke volje”

Još 2012. godine tadašnji predsjednici šest stranaka (SNSD, SDS, SDP BiH, SDA, HDZ BiH i HDZ 1990) potpisali su dokument “Dogovoreni principi o raspodjeli imovine”, čime je trebao biti okončan višegodišnji međustranački spor o raspodjeli državne i vojne imovine u Bosni i Hercegovini.

Podsjećanja radi, problem sa državnom i vojnom imovinom datira još od 2005. godine, a knjiženje vojne imovine bio je jedan od uslova sa samita NATO-a iz Talina, održanog 2010. godine, kako bi BiH aktivirala Akcioni plan za članstvo u NATO-u (MAP), međutim ovaj proces nikada nije doveden do kraja, o čemu je Istinomjer pisao više puta.

Predsjedništvo BiH je u aprilu 2012. godine definiralo 63 perspektivne lokacije za potrebe MO i OSBiH, ali iz entiteta Republika Srpska zakočen je ovaj proces uz poruku da RS neće dozvoliti da nepokretna vojna imovina s njene teritorije bude uknjižena na BiH, što je dovelo i do blokade jednog od koraka na putu pristupa u NATO. Tokom 2016. godine ova lista smanjena je na 57 lokacija, a do februara 2020. godine, uknjiženo je vlasništvo nad 31 lokacijom u FBiH, dok niti jedna lokacija iz RS-a nije uknjižena. Zastoj u ovom procesu konstatovao je i Ured za reviziju institucija BiH tokom 2018. godine.

Osim perspektivne vojne imovine, i primopredaja neperspektivne nepokretne imovine Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine i Oružanih snaga BiH lokalnim zajednicama teče veoma sporo, pa je tako još 2019. godine potvrđeno za Oslobođenje da se u posjedu OSBiH nalaze 22 neperspektivne lokacije, od čega je 11 lokacija spremno za predaju, dok za 11 lokacija postoji potreba korištenja od OSBiH.

S tim u vezi, na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH (PSBiH), održanoj 11. 1. 2021. godine, usvojena je inicijativa zastupnika SDA Denisa Zvizdića u vezi s načinom korištenja i raspolaganja neperspektivnom nepokretnom vojnom imovinom, te je Vijeće ministara BiH dobilo rok od 30 dana da uputi u parlamentarnu proceduru Prijedlog zakona o načinu korištenja i raspolaganja neperspektivnom nepokretnom vojnom imovinom.

Protiv ove inicijative glasali su zastupnici/e SNSD-a i HDZ-a, suzdržani su bili članovi SDS-a, PDP-a i DNS-a, dok su SDA, DF, SDP, Naša stranka i Nezavisni blok glasali za pomenutu inicijativu.

Bitno je napomenuti da su tokom 2012. godine tadašnji predsjednici šest stranaka (SNSD, SDS, SDP BiH, SDA, HDZ BiH i HDZ 1990) potpisali dokument “Dogovoreni principi o raspodjeli imovine”, čime je trebao biti okončan višegodišnji međustranački spor o raspodjeli državne i vojne imovine u Bosni i Hercegovini. Prema ovom dokumentu, dogovoreno je da se neperspektivna vojna imovina, koja je do tada dodijeljena na korištenje drugim subjektima, knjiži u vlasništvo drugih nivoa vlasti, odnosno općina, kantona ili entiteta.

Onaj dio neperspektivne vojne imovine koji je u posjedu Ministarstva obrane BiH postat će vlasništvo općine na čijem se teritoriju nalazi, dok će imovina bh. institucija, koja im više nije potrebna, također prijeći u vlasništvo nižih nivoa vlasti. S druge strane, perspektivna nepokretna vojna imovina, precizirana odlukama Predsjedništva BiH, knjižit će se kao vlasništvo BiH za potrebe Oružanih snaga BiH. Zbog političkih nesuglasica između stranaka iz Federacije BiH i Republike Srpske 69 vojnih objekata, obuhvaćenih spomenutom odlukom Predsjedništva BiH, do dana današnjeg još uvijek nije upisano u zemljišne knjige. Po sličnim kriterijima trebala bi se podijeliti i državna imovina.

Ustavni sud BiH proteklih godina donio je nekoliko odluka u vezi sa knjiženjem vojne imovine, a te odluke u pravilu su izazivale oštre reakcije zvaničnika iz Republike Srpske, koji su ranije pristali na dogovorene principe o knjiženju vojne imovine. Slično se desilo i nakon odluke Ustavnog suda BiH u vezi s uknjižbom kasarne u Doboju, kojom je poništeno knjiženje ovog objekta na RS, što su zvaničnici iz ovog entiteta označili kao suprotno Daytonu.

I dok zvaničnici iz RS-a ovaj proces opstruiraju tvrdnjama da ne postoji ustavni osnov za to, bitno je istaći da Ustav BiH u svom tekstu ne spominje vojnu niti državnu imovinu, međutim, u nekoliko svojih ranijih odluka Ustavni sud BiH je perspektivnu vojnu imovinu proglasio državnim vlasništvom, negirajući time tvrdnje zvaničnika iz RS-a. Tako je Ustavni sud BiH 27. maja 2020. godine usvojio apelaciju Pravobranilaštva BiH protiv odluka Vrhovnog suda RS-a i Okružnog suda u Doboju, a u vezi s uknjižbom vojne imovine, preciznije, kasarne u Doboju. Kako je nakon donošenja odluke rečeno iz Pravobranilaštva BiH, “postupci pred navedenim sudovima su uslijedili nakon što je prethodno Uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS odbila zahtjev za uknjižbu predmetne imovine u korist Bosne i Hercegovine”.

"Ustav kaže da sve ono što nije izričito dato BiH, pripada entitetima, a imovina nije data i pripada entitetima. Ovdje se očigledno radi o pljački i otimačini koja se pokušava legelizovati odlukama Ustavnog suda koji u kontinuitetu krši Ustav i radi protiv Republike Srpske.", prokomentarisao je Milorad Dodik, tadašnji član predsjedništva BiH. 

I u augustu 2017. godine Ustavni sud BiH odbacio je apelaciju RS-a u vezi sa knjiženjem vojne imovine u Han-Pijesku na državu BiH, odnosno za potrebe Oružanih snaga BiH. Pravobranilaštvo RS-a je u septembru 2016. godine uložilo apelaciju Ustavnom sudu BiH i zatražilo odgodu izvršenja Odluke Apelacionog vijeća Suda BiH, kojom je naloženo da vojna imovina u Han-Pijesku (objekt Veliki Žep) bude uknjižena na BiH.

Početkom 2020. godine, odgovarajući na pitanje novinara da li će BiH nakon ulaska u MAP raditi na knjiženju vojne imovine, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik istakao je da neće biti knjiženja vojne imovine, uputivši kritike i Ustavnom sudu BiH, kazavši kako je to “mjesto najveće destabilizacije i konfuzije u BiH te institucija koja prelazi zakonito i ustavno ponašanje uz podršku određenih političkih subjekata”.

Kritike na rad Ustavnog suda BiH Dodik je uputio nakon što je ovaj sud utvrdio da je Ustavu BiH suprotan član 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS-a, kojim je propisano da predmetno poljoprivredno zemljište, koje je javno dobro, odnosno državno vlasništvo, po sili zakona postaje vlasništvo i posjed Republike Srpske. Odlučujući po zahtjevu sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske za ocjenu ustavnosti ovog člana Zakona, Ustavni sud je utvrdio da je riječ o isključivoj nadležnosti BiH u regulisanju pitanja državne imovine, o čemu je pisao Istinomjer. 

Ima li posla za Tužilaštvo BiH? 

(Piše: Erna Hadžić)