Direktorica BIRN-a BiH Mirna Buljugić je reditelje i producente upoznala sa pričom o dječaku Amiru Šečiću kojeg je majka, četiri mjeseca nakon počinjenog genocida u Srebrenici, ostavila.

“Ovo je priča o dječaku koji se nije rodio u genocidu. Njegova majka je bila u petom mjesecu trudnoće, a otac je ubijen. Rođen je u novembru, a majka ga je tri dana kasnije ostavila. Bio je u Domu za djecu bez roditeljskog staranja. Prvi put je majku vidio kada je imao tri godine”, rekla je Buljugić.

Danas 23-godišnji mladić je napisao knjigu “Teško da sam bio dijete”, u kojoj opisuje svoj život, a posvetio ju je ocu Ibrahimu Šečiću – jednom od preko 7.000 ubijenih Srebreničana.

Buljugić se osvrnula na neke dijelove knjige u kojoj Šečić opisuje da je u Domu dobio crvenu torbu koju je stalno nosio. Tu crvenu boju torbe Šečić je u knjizi okarakterisao kao “boju ljubavi, ali i krvi, gubitka i genocida”.

Kako je navela Buljugić, Šečić je u prijateljevoj porodici uspio da nađe simbol majke, ali također poštuje svog oca koji je ubijen u srebreničkom genocidu. Prisutnim rediteljima i producentima prikazan je kratki video o Šečiću, koji je prisustvao događaju i pozdravio prisutne.

Priča BIRN-a BiH jedna je od pet izabranih za predstavljanja u ovogodišnjem programu “Suočavanje s prošlošću” SFF-a, koji se realizira uz podršku fondacije Robert Bosch Stiftung s ciljem da filmske autore poveže s organizacijama koje se bave događajima u bivšoj Jugoslaviji.

Goran Zorić iz Omladinskog centra Prijedor je predstavio priču o ubijenoj djeci tog grada, gdje roditelji godinama pokušavaju napraviti spomenik, ali ih lokalne vlasti sprečavaju u tome.

“Roditelji samo žele spomenik, da se oda počast ubijenoj djeci, ali vlasti to ne dozvoljavaju, pa čak Bošnjaci i Srbi. To je paradoks”, naveo je Zorić.

Prijedorčanin Edin Ramulić iz “Fondacije za izgradnju i sjećanje” je govorio o Nerminu Karagiću, koji je dva puta preživio strijeljanje 1992. godine. Tokom prvog strijeljanja ubijen je njegov otac, kao i drugi članovi porodice. Kako je rekao Ramulić, Karagić se nakon drugog bježanja morao vratiti i predati vojnicima jer nije imao gdje otići.

“Živimo u društvu gdje ljudi nastoje otići iz domovine, ali Nermin se vratio u mjesto gdje je doživio sve ovo”, dodao je Ramulić.

Augustina Rahmanović iz Udruženja “Vive žene” Tuzla je predstavila priču o 18 hrabrih bratunačkih žena srpske i bošnjačke nacionalnosti koje se bore protiv pritisaka i pokušavaju sarađivati zajedno.

“Nešto se desilo, nismo očekivali. Žao mi što nema novca, jer su one rekle da su sretne što su se našle. Zato zovemo ovo ‘zabranjena sreća’”, pojasnila je ona.

Predstavnica Udruženja “Medica” Zenica Sabina Husić je predstavila sudbinu žene koja je tokom rata u BiH silovana, a o kojoj je napravila film. Kako je rekla Husić, ova žena je primjer drugima koje su doživjele istu sudbinu – da se bore i da ne budu žrtve.

“Ona je crnu i sivu pretvorila u boje. U videu vidjet ćete boje, balone, lijepe simbole, ružičaste i ljubičaste. Ona je model za druge žene, koje moraju progovoriti o svojoj boli”, izjavila je Husić.

BIRN BiH je partner Festivala u programu “Suočavanje s prošlošću” od početka ovog programa.

SFF se ove godine održava od 10. do 17. augusta, prenosi Patria.


(Patria/Admir Oručević)