"Idem svakog ljeta u Mostar. Nemam puno vremena, zato što sam već 20-ak godina stalno u pogonu, ali nađem nekoliko dana da odem, jer imam puno porodice u Mostaru i Jablanici. Odem i do svog kluba Veleža, da malo pomognem i posavjetujem, da popričamo. Trenutno je prvi u Drugoj ligi, vjerovatno će sljedeće sezone biti u Premijer ligi, što je vrlo važno, jer 2022. slavi 100. godišnjicu.

Do tada će se stanje poboljšati, jer je Velež nakon rata, kada je otjeran sa svog stadiona, kao veliko siroče proživljavao vrlo teške trenutke. Neki fašisti su htjeli da ga unište, da ga zabrane, ali je opstao, što mi je posebno drago. Vodi ga vrlo skroman i sposoban predsjednik i dobar stručni štab, veoma mi je drago što će Velež opet biti u elitnom rangu", kazao je legendarni Vaha.

Vrhunski trener i jedan od najvećih ambasadora BiH u svijetu govorio je o posljedicama koje je na društvo u BiH ostavio rat.

"To je čisti fašizam, nestvarno je kako su ljudi obmanuti nacionalizmom, vjerskim razmišljanjima. Nevjerovatno je da su svoje komšije ubijali, tjerali sa ognjišta... Bio sam u ratu, vidio sam te stvari i imao puno teških trenutaka. I sada se taj fašizam nastavlja, jako sam ogorčen na pojedince koji hoće novu državu da prepolove, unište, da je rascijepe. Hoće da ponovo izazivaju rat, iako je bilo strahovitih slučajeva genocida. To je strašno. Kada dođem dole, srce me boli. Zato i manje idem, jer imam potpuno drugačije viđenje svega, percepciju društva, življenja, rada... Ljudi ne bi trebalo da se dijele ni etnički, ni politički, ni vjerski. Ljudi bi trebalo da žive zajedno, da se druže, da pjevaju, igraju fudbal, a ne da ubijaju i kradu", navodi Vaha.

Halilhodžić je tokom rata u BiH ranjen u Mostaru, zatim mu je opljačkana i zapaljena kuća, zbog čega je ostao bez svih uspomena iz igračke, ali i brojnih iz trenerske karijere.

"Vrlo mi je teško kada se vratim u Mostar, kada naviru uspomene. Ipak, ostao sam živ i ja i moja porodica, ali mi mnogo rođaka živi jako teško. Sama pomisao na to stvara gorčinu, ali je to nažalost istina", kaže ovaj rođeni Jablaičanin, danas trener francuskog Nantesa.

Kada je 1997. godine kao trener osvojio titulu prvaka Afrike s Raja Casablancom iz Maroka, na slavlju u gradu bilo je više od miion ljudi. Međutim, Vaha ipak više pamti 1981. godinu kada je Velež slavio sa 3:2 u finalu Kupa Jugoslavije protiv Željezničara i osvojio prvu titulu Kupa bivše države. Vaha je postigao dva gola.

"Mostar je sedam dana slavio kada smo 1981. godine osvojili prvi Kup maršala Tita, što je bila moja posljednja utakmica za Velež. Sjećam se da smo u polufinalu pobijedili Budućnost, a ta utakmica sa Željezničarem mi je najdraža u karijeri. Kada smo donijeli trofej u Mostar, slavlje je bilo veličanstveno. Tada te niko nije pitao jesi li Musliman, Srbin ili Hrvat, jesi li katolik, pravoslavac, jesi li Crnogorac. Mostar je tada tako živio, nadam se da će jednog dana ponovo ljudi na tim prostorima opet moći da žive kao prava ljudska bića, da se vesele i tuguju zajedno", zaključio je Vahid Halilhodžić.


(NAP/Amila Alijagić)