U karijeri je do sada postigao puno, igrao je za velike klubove, a dobre igre su ga dovele i do reprezentacije Hrvatske. Jedan dio karijere igrao je u Zrinjskom gdje je ostavio trag tako da ga i danas u Mostaru navijači vole jednako kao u njegovom Splitu.

Sa Kukočem su sa portala Hercegovina.info razgovarali o sadašnjosti, ali smo se naravno dotakli i Hajduka i Zrinjskoga kojima ovih dana baš ne cvjetaju ruže.

Možeš li u kratim crtama usporediti Mađarsku ligu s onima u Hrvatskoj i BiH?

- U Mađarskoj je sve organizovano, svaki klub ima novi stadion i novi trening centar, država ulaze u fudbal u velikim količinama, kvaliteta je velika. I pogotovo je teško igrati na gostovanjima. Dok sam igrao u Hajduku, to je bilo tri puta teže nego sada. Tada su u Hrvatskoj igrali velikani kao Modrić, Mandžukić, Lovren, Andrić, Sharbini, Vejić, Skoko da ne nabrajam dalje. Išao si u Vinkovce na gostovanje i bilo je teško pobijediti. Ako si izgubio derbi, sedam dana ne bi smio vani iz kuće izaći, pogotovo mi mladi, to su takva vrimena bila, kazao je Kukoč i nastavio:

- U BiH ima velike kvalitete, ali problem je što se to ne respektuje previše. Kada nekome kažeš Premijer liga BiH, oni se smiju. Dok sam bio u Zrinjskome, bio je jedan članak hrvatskog novinara u kojem kaže da bi nas svi u Hrvatskoj pobijedili, ljudi ne razumiju ništa, pišu samo da pišu. U Zrinjskom si imao Bilbiju, Jakovljevića, Kataneca i još dosta njih koji imaju kvalitete igrati na velikoj razini. Imaš takve igrače u svakome klubu u BiH. Kvaliteta nije problem, problem je infrastruktura, stadioni izgledaju kao da ideš na wc, ne svi, ali 90 posto ih je takvih. Imaš i taj savez gdje su ljudi koji nemaju puno veze s fudbalom rade u njemu i lažu čim zinu.

Ostavio si traga gdje god si igrao. Na koncu gdje si se najbolje osjećao osim u svom Splitu?

- Najbolje sam se osjećao u CSKA, ali gdje sam god igrao uvijek sam imao dobar odnos sa svima. Govore mi da sam lud i moguće je to, ali govno nikada nisam i neću biti.

Kada smo kod Splita moramo se dotaći Hajduka. Mišljenja smo da je igrač tvoga kalibra morao dobiti puno više u matičnom klubu od nekih prolaznika koji su skupo plaćeni, a nisu pokazali skoro ništa?

- Hajduk je institucija, ali ljudi koji rade u njemu nisu i nikada neće biti. Ja sam više dao klubu nego 90 posto njih. Dođe ti stranac u klub, potpiše ugovor na 400 000 eura, da jedan gol i odmah počne ljubiti grb, a čim prvom prilikom može zajebati klub, oni to i urade. Ljube grb ne zato što vole klub, već zato da se uližu navijačima. Bio sam dole kada nije bilo ni voća u klubu, a kada sam odlazio oprostio sam dvije godine ugovora. Nisam tražio ni hvala za to, niti me zanimalo. Bez problema danas mogu igrati dole, ali moj i njihov karakter nije spojiv.

Hajduk se može podičiti publikom koja zaslužuje bolje, pa kada će po tebi to i konačno dočekati?

- Imamo najbolje navijače i to je Amen, ali kada krene loše i igramo loše, izvlačimo se na njih da je pritisak igrati pred njima. Pitam se kako su igrali oni prije pred 40-50.000 i osvajali sve. To je zato što je tada Hajduk imao kvalitetu, danas je nema, da je ima ne bi ovakve rezultate.

U Mostaru je također vatrena publika, a na zidu stadiona još stoji Tonći Kukoč jedan od nas. Godi li ti ta popularnost u Mostaru?

- Mostar me prihvatio kao da sam rođen tamo, Ne možeš lagati Mostarca, skuži te odmah jesi li ulizica ili borac. Uživao sam u Mostaru, jesam majke mi.

Sa ekipom Zrinjskog si osvajao titule, još su u sjećanju te slike s proslava. Kakvi su to osjećaji slaviti i biti najbolji?

- Igrali smo kući sa Sarajevom i dobili ga 3-2 ,u nama je proradio inat, jer su u Želji već slavili naslov prvaka. Ne znam kada će se opet dogoditi pun stadion kao što je bio taj dan protiv Slobode, to nikada neću moći zaboraviti.

Ni Zrinjskom danas ne ide prema očekivanjima. Pratiš li što se događa i imaš li komentar na tu malu krizu?

- Pratim ja Zrinjski uvijek. Odlaskom Bilbije, Filipovića i Todorovića nije lako. Njima bi i pola šanse bilo dovoljno da daju gol pogotovo BilbijIi i niko ne može nadomjestiti. Sada su teški trenuci, ali sve će se to okrenuti, Zrinjski ima kvalitete, i to je neupitno. Nadam se da će se Jakovljević vratiti što prije, to je najbolji obrambeni u BiH ,s njim je odbrana Zrinjskoga skroz druga priča. Ništa još nije gotovo, ima puno utakmica do kraja prvenstva.

Sudeći po objavama na društvenim mrežama Tonći Kukoč je danas sretan porodični čovjek?

- Imam svoj mir, Imam svoju ženu i iskreno ne znam što bih bez nje. Ona mi je sve. zahvalan sam što imam takvu ženu.

Igrač si koji je prošao sve, bio i na vrhu i pri dnu. ali uvijek si se znao vratiti. U čemu je tvoja tajna?

- Ja ne odustajem nikada, ne vraća se u životu onima koji čekaju, već onima koji se ubijaju od rada, I njima se vrati sve. U današnje vrijeme jedino kome možeš vjerovati je svoja obitelj. Ljudima se više dopadaju oni koji lažu, nego oni koji pričaju istinu. Nikada nisam i neću napraviti dobru stvar samo da bi nekoga impresionirao. Uvijek ću ostati svoj".

Imaš li danas nakon svega neku želju koja je za sada ostala neostvarena?

- Želja mi je da sam živ i zdrav, kako ja, tako i moja porodica. Drugo je sve nagrada u životu.

Za kraj što možeš poručiti našim čitateljima?

- Čovjek će pomoći čovjeku, to se pokazalo milion puta. Političari nikada, oni pričaju samo ono sto čovjek želi čuti. U Hrvatskoj se raspada sve, ne bi ni znao ko nam je predsjednica da nisam gledao utakmice gdje ona vodi navijanje. Imaš onoga klauna u saboru koji se svaki tjedan baci na pod, pa ga iznesu vani, i onda kaže da se bori za narod. On se bori za samoga sebe, da je u centru pažnje, a problem je što narod to puši. Nema narode hljeba od njih. Pozdrav mom Mostaru.


(Admir Oručević)