Također je bilo govora o britanskoj rezoluciji o Srebrenici, kao i o napadu na premijera Srbije Aleksandra Vučića, koji je napadnut 11. jula ove godine u Potočarima. Također je bilo govora o posjeti članova Predsjedništva BiH Beogradu, gdje ih je dočekao maločas spomenuti Aleksandar Vučić. U nastavku pročitajte prvi dio razgovora sa predsjednikom LDP-a, Čedomirom Jovanovićem.

Source.ba: Počet ćemo sa pitanjem o 20. godišnji obilježavanja genocida u Srebrenici. Jedan ste od rijetkih političara u Srbiji koji je javno priznao da se u Srebrenici 1995. godine dogodio genocid. Kako komentarišete činjenicu da ste vi gotovo pa jedini političar iz Srbije koji je to učinio, a to nije još uvijek učinila vladajuća elita Republike Srbije na čelu sa predsjednikom Nikolićem i premijerom Vučićem?

Čedomir Jovanović: Izražavanje stava o Srebrenici nije nešto što smijemo da svedemo na puko ponavljanje kada nas neki tužni i tragični jubileji na to podsjete ili primoraju. Odnos prema genocidu koji je tamo počinjen govori o tome kakvi smo ljudi, šta smo bili i šta ćemo postati. Odnos prema strašnoj tragediji koja se tamo dogodila je lakmus papir koji nas svrstava na pravu ili pogrešnu stranu u jednom, nikad završenom sukobu, u borbi za stvaranje civilizovanog, modernog, pravednog i slobodnog društva. Ogledalo u koje svi treba da se pogledamo nije nimalo lijepo, to suočavanje sa sopstvenom prošlošću i grijesima u njoj nije lako i pred mnogo jednostavnijim iskušenjima nego što je genocid u Srebrenici. Ipak, bez tog suočavanja nikada nećemo ozdraviti kao društvo, niti će ozdraviti region koji nas okružuje. Iako danas postoje neki pozitivni pomaci, iako neki ljudi smiju glasno da govore o greškama iz sopstvene prošlosti, mjera u kojoj to naše društvo radi je i dalje sramno mala.

Source.ba: Šta je za Srbiju bilo toliko sporno u britanskoj rezoluciji o Srebrenici pa je izričito odbila da se usvoji spomenuta rezolucija? I da je rezolucija u nekom slučaju usvojena, šta bi to značilo za BiH, Srbiju i region? Kako ocjenjujete ulogu Rusije u svemu tome, da li je Rusija u ovom slučaju postupila kao veliki prijatelj vlasti u Srbiji, ili je postupila prema svojim geostrateškim ciljevima na Balkanu?

Čedomir Jovanović: Zbog nespremnosti Srbije u proteklih 15 godina da se suštinski suoči sa svojom prošlošću, mi se stalno sudaramo sa njom kao sa nekim velikim plakarom koji stoji na sred sobe i britanska rezolucija je samo poslednji u nizu događaja koji nam pokazuje koliko smo se kao društvo odmakli od onog što se dešavalo devedesetih godina. Da smo se sami bavili onim što je Miloševićeva Srbija radila, da smo rezoluciju o Srebrenici donijeli onda kad je LDP predlagao da je donesemo i u onom obliku u kojem je trebalo da bude donesena, da nismo deset godina kilavili i sabotirali saradnju sa Haagom, da smo samo procesuirali one koji su odgovorni za politiku koja je dovela do Srebrenice, ova rezolucija danas ne bi bila bolna tema za nas. U cijelom ovom kontekstu, ruska spoljna politika nalazi zgodno tlo, više za držanje otvorenog žarišta u ovom dijelu Evrope nego za jačanje nekih stvarnih geostrateških pozicija.

Source.ba: Vaš komentar na sve ono što se izdešavalo 11. jula u Potočarima. Kako komentarišete napad na premijera Srbije i jeste li stava da je u pitanju pokušaj atentata na Aleksandra Vučića? Kako generalno komentarišete ponašanje medija u Srbiji i BiH nakon napada na Vučića? Da li je bilo medijskog pretjerivanja i potpaljivanja neke stare vatre, one iz devedesetih godina prošlog vijeka?

Čedomir Jovanović: Uz svo razumijevanje za bol porodica nastradalih ljudi, uz suosjećanje sa patnjom majki Srebrenice, uz poštovanje za sve žrtve koje i danas, dvadeset godina kasnije, bole bošnjački narod, kao i za bol prema svim žrtvama ratova na području bivše Jugoslavije, bez obzira da li su srpske, hrvatske ili albanske, danas je sigurno došlo vrijeme da jedni drugima pružimo ruke pomirenja i da stare sukobe prestanemo da rješavamo kamenovanjem i linčom. U našem cijelom regionu, u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji i na Kosovu, skoro dvadeset miliona ljudi živi u nedovršenim državama i razvaljenim društvima i svaki incident, kao što je pokušaj linča premijera Srbije u Potočarima, vraća nas nekoliko koraka unazad, u atmosferu u kojoj se narodi drže za vratove, škrguću zubima i čekaju da se svete. Ni Srbija ni Bosna i Hercegovina, ni bilo koja druga država u regionu, neće postati normalno društvo dok živi u takvoj atmosferi. Probleme prošlosti i budućnosti naših društava moraju da rješavaju institucije, moramo graditi atmosferu razumijevanja i povjerenja i svaki postupak bilo koje strane usmjeren na rušenje odnosa koje želimo da uspostavimo u budućnosti povećava rizik da umjesto u boljoj budućnosti ostanemo da živimo u prošlosti koju dobro znamo i koja nam nije donijela ništa dobro.

Source.ba: Aleksandar Vučić je nedavno u Beogradu primio Predsjedništvo BiH, a sva pažnja je bila usmjerena na Bakira Izetbetgovića. Koliko ovaj sastanak znači za stabilizaciju regiona i popravljanje odnosa dvije zemlje? Smatrate li da je u ovom sastanku bilo određene teatralnosti?

Čedomir Jovanović: Suštinski napredak u odnosima između Bosne i Hercegovine i Srbije, ali i među svim zemljama u regionu, dogodit će se kada ovakvi sastanci prestanu da budu stvar protokola i diktata međunarodne zajednice, nego kad svi zajedno pokušamo da razumijemo jedni druge, kada pokušamo da budemo partneri više nego suparnici i, prije svega, kad prestanemo iz sopstvenih slabosti da poslije razgovora u kojima pokušavamo da unaprijedimo situaciju u regionu, za potrebe domaće politike, gajimo onu vrstu razmišljanja i ponašanja koja nas je sve zajedno i dovela do dvije decenije propasti i uništavanja. Ono što danas, bez daljnjeg, predstavlja prvi i osnovni interes ljudi je ekonomski oporavak naših društava bez čega je nemoguće zamisliti ni naš kulturni oporavak, pa čak ni golo fizičko preživljavanje. Pomirenje naroda zapadnog Balkana jeste, prije svega, naša civilizacijska obaveza, ali je i osnovni preduslov bilo kakvog ekonomskog poboljšanja. Sve dok naš cijeli region bude tonuo u političku nestabilnost, sve dok ne postanemo mirne i prijateljske države koje se međusobno razumiju i poštuju, sve dok više budemo voljeli da slušamo zveckanje sopstvenog oružja i da se šepurimo vojnim paradama nego da se povežemo sa svim narodima koji žive oko nas, budućnost će nam više ličiti na prošlost i sadašnjost kojih se užasavamo, nego na budućnost u kojoj bi željeli da žive naša djeca. Zato je važno da poslije sastanaka kao što je ovaj u Beogradu, predstavnici sva tri naroda i obje države, lijepe protokolarne izjave zamijene pravim djelima, važno je da svako u svom okruženju uradi sve što je potrebno da bismo devedesete jednom konačno ostavili za sobom.

Čedomir Jovanović je rođen 13. aprila 1971. godine u Beogradu. Diplomirao dramaturgiju na katedri za filmski i TV scenario i dramaturgiju Fakulteta dramskih umjetnosti Univerziteta umjetnosti u Beogradu. Bio je jedan od ogranizatora studentskih protesta tokom 1996. i 1997. godine. Pristupa Demokratskoj stranci 1998. godine, a njen potpredsjednik postaje u oktobru 2001. godine.

Na republičkim izborima decembra 2000. godine, izabran je za poslanika u Skupštini Srbije. Od januara 2001. do marta 2003. godine bio je na funkciji šefa Poslaničke grupe DOS. Najmlađi je političar na toj funkciji u historiji Srbije. Jedan je od zaslužnih za hapšenje Slobodana Miloševića u martu 2001. godine i njegovo izručenje Haškom tribunalu. Čedomir Jovanović u Vladi Republike Srbije, formiranoj nakon ubistva Zorana Đinđića postaje potpredsjednik Vlade zadužen za evropske integracije i koordinaciju reformi. Od osnivanja LDP-a je predsjednik ove stranke. Sutra pročitajte i drugi dio intervju sa Čedomirom Jovanovićem, predsjednikom LDP-a!

Razgovarao: Haris Ahbabović